Pobuda

Što bih bez pobude?
Jutro bi bilo samo crna kava,
Podne kao ručak, dio plana.
Podneva bih provela kao
Dio tabele, suhi dijagram,
Kolač od čaja, nepojeden.
Kotrljala bih iste rečenice,
Vodila iste odsječne razgovore,
Bez pobude, uvečer bih se
Udaljila od budnog ja, i san
Koji bi slijedio bio bi bez
Žudnje. Ovako, čvrsto držim,
Nevidljivu ruku, puštam je da
Klizi kao crna zmija oko bijelih
Nogu, i onda se prepuštam
Zamišljenim dodirima, rodim
Djecu u ponoć i onda umrem,
Sve do idućeg dana, i oživim
Kad treba.