Ispod grada, u zemlji, pri dnu.

Čuvamo svoja svetišta,

Brinemo o zemlji i svijetu,

Petkom na mekoj stijeni

Crtamo ribu, osakaćenu.

Ljestvama se uzdižemo,

Bacamo prah u oči zlu,

Sijemo travu, uzvikujemo

Nebu, kao da smo uvijek

Na istom mjestu, tu.

Tisuće palih knjiga ćemo

Skupiti, dok su ljudi u snu,

Otvoriti vrata biblioteke

U zemlji, u crnilu.

Ljestvama će se spuštati

K nama čitači, u bunilu.

U hodniku ćemo čuvati

Mrtve, i opirati se tlu,

Da ostane na istom mjestu,

Da se priča zaustavi sad i

Tu.