Možemo beskrajno raspravljati o razlozima zašto sve manje čitamo knjige, ali i svaku drugu pisanu riječ. Vjerojatno to dijelom ovisi o našoj poziciji, možda i o razini obrazovanja, ali teško je oboriva činjenica – čitanje knjiga donosi nam dobrobit. Razloge odustajanja od čitanja netko će tražiti u razvoju novih tehnologija, dostupnosti različitih tekstova, u pravilu kratkih formi ili sažetaka, na Internetu. Za većinu argumenata mogli bismo navesti zajednički nazivnik: različiti tekstovi sve su nam dostupniji, ali su sve manje provjerljivi i u pravilu nisu recenzirani, čak i ako naginju stručnosti.

Ostaje nam i spoznaja da tiskana knjiga, opipljiva, sa svojim specifičnim mirisom, fizičkim obujmom, neće tako brzo, biti zamijenjena, potisnuta ili da će posve nestati. Poseban je to osjećaj, barem meni, kad knjigu držim u rukama, ili kad nas žulja u džepu, podsjećajući da smo imali namjeru, ali još je nismo do kraja pročitali. Knjižnice su dale niz naslova u e-posudbi – tzv. elektroničke knjige, ali one ipak ne mogu zamijeniti one stvarne.

Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da više od polovice građana nije pročitalo nijednu knjigu u proteklih godinu dana.

Knjiga nam omogućuje da proniknemo u nečije misli, nečije živote, dileme, pa i da kvalitetnim dokumentarnim i opisnim sadržajima dobijemo osjećaj kao da smo tamo bili ili sve to proživjeli. Knjiga je svojevrsni produžetak naših osjetila, proširuje znanje, motivira nas. A neurolozi bi rekli da usporava mentalno starenje, obogaćuje naš vokabular, uči nas sinonimima, hiperbolama i drugim stilskim i književnim formama, oblicima i vrstama.

Čitanje djeluje preventivno na pojavu stresa, čak ga i učinkovito smanjuje, jednako kao i depresiju. Sadašnje vrijeme samoizolacije, karantene, reduciranih socijalnih kontakata, neizvjesne budućnosti u elementarnom i egzistencijalnom smislu moguće je prevenirati, a i ublažiti čitanjem dobre, svejedno klasične ili recentne literature.

Predlažem odgovornima da otvore knjižnice i biblioteke što je god prije moguće. Izvorno je ideju obrazložila moja draga FB, i ne samo FB, prijateljica Vesna Ćosić Knežević.

Čini mi se, vrlo je jednostavno organizirati njihov rad, uvažavajući mjere individualnog razmaka među ljudima, s redom ispred knjižnica i stavljanjem pregrade između knjižničarki i korisnika, ostavljanjem i preuzimanjem knjiga na posebnom stolu, redovnom dezinfekcijom itd. Najzad, zar nije slična ili veća opasnost od zaraze i prijenosa virusa u odlasku na kiosk/trafiku, dućan/trgovinu ili ljekarnu/apoteku?

Siguran sam da je ovo dobra prilika makar i radi nametnutih okolnosti da netko počne čitati knjige. Nekima bi ta navika i ostala, kao jedna od rijetkih pozitivnih posljedica korone.