Nek se riječi zakotrljaju i krenu kao vrelo kamenje,
Nek vaš žamor preplavi opustjele ulice,
Riječi, zvonke kao zvona urušenog zvonika,
Neka uđu u domove u kojima sad pjeva tišina.

Danas ne morate biti samo epizoda Noćne more,
Ni dežurni držatelji šankova opskurnih birtija,
Riječ je jača od vatre i mača,
Ona koja tješi dušu i miluje tijelo u drhtaju.

Ne skrivajte se više iza ekrana u sitnim satima,
Dok čekate srodnu dušu na nebitnom programu radija.

Izađite na portale, pjesnici, proljeća vjesnici,
Izađite i konačno zapjevajte, pjesnici!