1

Dva dana poslije potresa u Zagrebu, u jeku trajanja koronakrize, mediji prenose: ”Mogu samo podijeliti razočaranje što postoje oni među nama koji koriste situaciju kako bi dodatno zaradili na dječjoj hrani, dječjim pelenama, dezinfekcijskim sredstvima, tjestenini i svemu onome što nam je u ovom trenutku potrebno. Nećemo zaboraviti kako se tko ponašao tijekom krize”, poručio je ministar unutarnjih poslova. Avaj, zaboravit ćemo, sve ćemo zaboraviti. Nije ugodno, zar ne, sjetiti se kako smo poslušno pristali na ‘mjere’. Već je kasno, mali hitleri migolje i uzdižu se među nama. Ipak, valja pozdraviti što se „Voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović“ posljednjih dana pred novinarima pojavljuje u civilnoj odjeći.

2

Na sljedećoj konferenciji za novinare, tjedan dana kasnije, već se komentira slučaj iz Splita gdje policajci u civilu, poslije zanimljive komunikacije s šetačima, njih troje privode u ‘stanicu’. Epidemija i diktatura imaju dvije zajedničke osobine: i jedna i druga hrane se, opstaju i šire preko ljudi koji ne prepoznaju simptome, zapisao je tom prilikom Boris Dežulović. Istraga je u tijeku i javnost će o svemu biti obaviještena na vrijeme. Vjerojatno će i unutarnja kontrola, a možda i kakvo stručno povjerenstvo dubinski istražiti slojeve rečenice koju prilikom zaustavljanja građanski u šetnji izriče policajac u civilu: „Gospođo, koji je vama kurac? Ovo je radi vašega dobra!“

3

Jednom, još u prošlom stoljeću mala je grupica, nakon završetka koncerta beogradskog ansambla ‘Renesans’, ostala začarana ispred Konaka kneginje Ljubice (Конак кнегиње Љубице). Usput, s nešto ranijim počecima, sarajevski Musica rediviva te mlađi Renesans, na području jugoistočne Europe najstariji su ansambli za ranu i glazbu iz razdoblja srednjeg vijeka, renesanse i baroka. Elem, članovi ansambla pridružiše se toj grupici, zamoljeni da još nešto otpjevaju. Našlo se tu i vina i svega, sve dok se nije pojavio milicioner. Gledali smo ga mutnim i pijanim očima, s nadom da će i on razumjeti kako taj srednji vijek i nije bio posve mračan, kao što smo učili u školi, jer ga obasjavaju ovi anđeoski glasovi. Milicajac je rekao: „Šta se okupljate tude u količinama. ‘Ajd raziđite se sto posto“!

4

Ljudi su sami krivi za štete od potresa jer nisu ulagali u svoju imovinu. Opet neoprezni zaključci medija, jer Gradonačelnik je ubrzo objasnio da to uopće nije rekao, pustite snimku, prisnažio je pritom. “Razlog je neodržavanje vlastite imovine. Privatna imovina je svaka zgrada u gradu, svaki blok je zaštićen. Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu. Oni koji su ulagali su u redu.“ Još je govorio, dugo i znakovito, ponekad u trećem licu, a katkad uz pitanje novinarima, pa i svima nama, znamo li što je Isus rekao ‘kad su ga razapinjali’.

5

Vrijeme je nasilja. Obiteljskog. Službeni su podaci da je lani u Hrvatskoj ubijeno 13 žena, deset su ubili bliski im muškarci, a u većini analiziranih slučajeva obiteljskog nasilja okidač za ubojstvo, teško ubojstvo ili prijetnje ubojstvom bila je odluka supruge da napusti supruga, odnosno da mu se usprotivi. Udruge traže da se u vrijeme pandemije dodatno pomogne ženama, jer one su najčešće žrtve obiteljskog nasilja. U vrijeme izolacije i karantene zarobljene su u kući s mogućim nasilnikom i tako još teže mogu zatražiti pomoć. Skloništa već su prepuna žena i djece, žrtava obiteljskog nasilja. Možda je upravo ovo vrijeme za preokret. Zašto iz doma spašavati žrtve nasilja i smještati ih u skloništa, kuće na tajnim lokacijama. Nasuprot tome, zar nije bolje nasilnike izdvajati iz obitelji i smještati ih u ‘javne’ kuće. One kuće za koje ćemo znati gdje su i pred koje ćemo doći i javnom preziru izlagati nasilnike. Time će žene, a ponajviše djeca, biti izložena manjim traumama.

6

U Španjolskoj, zemlji s gotovo 12 puta više stanovnika nego u Hrvatskoj, nošenje zaštitnih maski nije obavezno, ali nakon što se premijer Pedro Sánchez prvi put s maskom pojavio u javnosti, počela je rasprava o njihovom korištenju. Većinsko je mišljenje stručnjaka da zaštitne maske nose oni koji imaju neke simptome i na taj način štite druge od sebe. Ovdje, u zemlji kapilarno premreženoj korupcijom i idejom ‘snađi se druže’ imamo modnu reviju zaštitnih maski. U ljekarnama ili bilo gdje drugdje, takve robe naravno nema. Neko vrijeme, zarobljen strahom, pojačavam ga gledajući sve konferencije za novinare u većini zemalja regije, regiona, kantona i kurcapalca. Nastupaju, u ime nas koji smo ih izabrali, razni budalaši, mudroseri, mlatimudani, pa i razumni ljudi. Kada ih vidiš i kad progovore, jasno je sve. Najebali smo. Dotle, svi su se nekako snašli. Obični, mirni građanin, njega je sram pitati, ‘sused, a di ste vi nabavili FFP3’?

7

Čačić, znate ga, jedno vrijeme nije bilo jasno je li mu ime Radimir ili Ratimir, dodao je šest jednostavnih odluka koje odgovorni moraju donijeti odmah. I bezodvlačno. Prvo, svi kojima je Vlada zabranila rad imaju pravo sljedeća tri mjeseca na minimalac sa svim pravima iz radnog odnosa – „bez jadnih ciganskih štosova o 201 kuni poreznog duga“. Drugo, zakonom koji odmah stupa na snagu, svi koji to zatraže oslobođeni su svih poreza i doprinosa na svim razinama, državnoj, regionalnoj i lokalnoj. Treće, robne rezerve, bez bilo kakve ograde, preuzimaju sve poljoprivredne proizvode koji su ostali. Četvrto, Država na tri mjeseca vrši otkup potraživanja svih banaka od svih privrednih subjekata. Dakle, sljedeća tri mjeseca ni jedan subjekt nikome ne treba platiti ništa. Peto, kreditne linije za sve koji zatraže za održavanje poslovanja do razine mase plaća na godišnjoj razini, osiguravaju se s državnim kolateralom. Što je problem s bankama, pita Čačić i odgovara, banke uvijek daju novac kad ti ne treba, nikad kad ti treba. Šesto, na prvi pogled nužna demagogija, koja je ovdje nužna, veli Čačić: Smanjivanje svim državnim službenicima, osim za direktno izložene, plaću za 20 posto. Sve je to u redu, rekao bih, dragi druže, ali ne sviđa mi se broj. Fali 7, ili možda ‘sedma od devet’.