O Vesni, o zvuku proljeća
Vjerojatno su bili galebovi,
Eho širine, Zov neba i mora,
Srebrni miris dodira lovora –
Na početku želje da se otplovi.
I brata su odveli izazovi,
Pa slijedi poklič mjesto govora,
A crveni karanfil mjesto flora,
Rad, Zore i vihori, novi svjetovi.
U svemu si palila grlati krijes.
Nikada spremna odmahnuti rukom,
Olako činiti što treba s mukom.
Vjetrom si riječî otvarala lijes
Osrednjeg mirenja s Bogom i pukom.
Jer bila si – anđelska buka i bijes!
(Vesni Parun za rođendan – 10. 4. 1922. – 25. 10. 2010.)
radio gornji grad 
