Piše: Žarko Jovanovski

Nema ni dva tjedna da je Jurica Pavičić u svojoj kolumni, naravno, tjeran dobrim namjerama napisao kako eto, sad kad je korona došla i hara ovim krajevima da je to postavilo sve na svoje mjesto – veli on, zamuknuli konačno oni nazadni što se ne bi cijepili, zamukli glasovi onih što ne vjeruju u znanost, nazadnjaštvo se povuklo ko da ga je netko idealnim sredstvom za čišćenje iz Hrvatske oprao, svi se drže naukom propisanih pravila za izlazak iz zdravstvene krize. Glasove onih što liječili bi po društvenim mrežama viruse češnjakom i medom nije čuo, valjda mu voda u ušima bila od svog vlastitog oduševljenja silnim iznenadnim napredovanjem zemljaka. Ni teorije što se širiše narodom bolje od virusa da je za sve kriva G5 mreža koja zrači i tako širi epidemiju, ni to nije čuo. Al ne lezi vraže, onda, ni par dana nakon te nesretne kolumne koju je Jura sročio ko neki dobro naduvani hipi koji vjeruje u čuda s nebesa, krenulo ovo društvo s raznih strana dobivati signale koji se više nisu mogli prečuti, signale da je loše u Hrvatskoj i dalje dobro te da nitko ne misli ništa drugačije no što je prije korone mislilo. Prvo se Pernar izlajao u pravom trumpovskom maniru – te da nije ovo uopće tako strašna bolest, te da mi tu svi previše dramatiziramo i da su samo penzići u opasnosti, a njih – ko jebe i treba ekonomiju spašavati, a ne starce i one s kroničnim boleštinama što bi ih korona prve pomela – pa nek ih i pomete, takva im sudbina… Onda je, nakon još par dana morala biti procesija od križa na Hvaru, baš je morala biti, eto nema Olimpijade u Tokiju, ali križ se mora nositi otokom, nema ovom društvu budućnosti no da križeve nosi usred epidemija. Onda, ni par dana za tim, pop u potaji radio misu i kad ga izdalo prokleo policajce što su došli u intervenciju, zakonito, reko im crkveni čovjek da će gorjet u paklu zbog toga što rade svoj posao – valjda će im nakon smanjenih plaća i povećanih obaveza u paklu dostajati neka crkavica u novčaniku da kupe šibice kojim će ih vrag zapaliti (jer vrag ništa ne da za džabe). Onda je bila i druga misa u jednoj drugoj crkvi unatoč zabrani okupljanja, misa koja je “morala biti”, eto, baš je morala, pa novinarima što bilježiše bezumlje neki opet razbijali kamere – “jerbo se kršenje zakona ne smije snimati” (a koliko je tek misa unatoč zarazi i apelima održano – pa nije bilo drukera ni novinara u blizini, ne smijem ni pomisliti…) I osta od Juričinih optimističkih misli iz kolumne za kratko vrijeme samo razvalina… Kad bih bio zloban reko bih da se prvo treba skočiti pa reći hip-hop. Jer zlo je u Hrvatskoj dobro, i tko pomisli da je nestalo samo tako, odjednom, taj nije normalan i mislim da mu treba par hitnih konzultacija sa psihijatrom.