„Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove i gradove“ (Nikola Tesla)

Pod naslovom JAVNA PREPORUKA, upućeno svim medijima, začudo čak i meni, prenosim u cijelosti kako me ne bi okrivili za vađenje iz konteksta (podvlačenja moja): „Prateći nemile prilike s općom pošasti koronavirusa diljem svijeta gdje živimo, izražavamo punu solidarnost sa svim oboljelim i njihovim obiteljima u svom i u svim drugim narodima, te potičemo sve ljude u Domovini, jednako u obje naše države RH i BiH, da se drže odredaba civilnih i crkvenih vlasti, kako u Hrvatskoj Nacionalnog stožera civilne zaštite tako i onog sličnog u BiH. Jednako tako potičemo naše ljude po svijetu da se drže odredaba civilnih i crkvenih vlasti zemalja vezanim za zaštitu od rečene pošasti gdje god da žive! Uz to, nije ni za koga dobro da ljudi iz sredstava javnog priopćavanja „obavljaju svoj posao“ nasilno i još u tuđem i privatnom prostoru bez dopuštenja domaćina! Iz nekih slučajeva u Hrvatskoj ovih dana „ispada da će novinarke sutra smjeti prodirati bez poziva i dopuštenja, čak i bez najave, i u sakristije i u župne urede i u naša dvorišta i stanove s opravdanjem da tu ‘samo obavljaju svoj posao’“ (Z. Gavran). Neka svi odgovorni imaju u vidu da nepoštivanje prava na privatnost i osobne podatke nije u demokratskom svijetu ni u ovakvim nevoljama nigdje dopušteno.“

Autor je NEŠTO što se naziva CROATIAN WORLD CONGRESS – HRVATSKI SVJETSKI KONGRES i podnaslova njihova memoranduma ‘NGO in Special Consultative Status with the Economic and Social Council of the United Nations’

Kad se već WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), kao posebna organizacija Ujedinjenih naroda (UN) već debelo kompromitirala u vrijeme pandemije, ako ne i ranije, nije ni čudno da je UN u svoje ‘konzultantsko’ okrilje prigrlio i ove ‘svjetske kongresnike’. Pače hrvatske. Ako je istina, to s memorandumom. Nije viška primijetiti da taj NGO ima sjedište u samom središtu Zagreba, u prostoru koji bi se sigurno mogao korisnije iskoristiti.

“U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi” (Ivo Andrić) 

Ranije, objavili smo “Alumni ili peti delay (https://radiogornjigrad.wordpress.com/2020/01/23/alumni-ili-peti-delay-casnije-je-vrijedati-nego-mrziti/) u nadi da će smetenjaci ipak održati najavljeni okrugli stol „Identitet i mržnja“. Nasuprot tome, uslijedila je i šesta odgoda na 28. 2. onda i sedma s najavom održavanja 13. 3. (prikladno, petak), ali već je uslijedila osma, na 10. 4. 2020.

Osmi termin i datum, bijaše to anticipacija, možda im, onako svjetonazorski, najviše odgovara, ako promotrimo jednu od svega tri profilne slike na Facebooku (slovo U), sve uzete sa Shutterstocka.

Ili ako citiramo Messenger komunikaciju koju smo s tim ‘svršenicima’ imali: RGG: … odgađate termin tribine, svaka čast, pitam se kada ćete prestati, link (https://radiogornjigrad.wordpress.com/2020/01/23/alumni-ili-peti-delay-casnije-je-vrijedati-nego-mrziti/); Udruga Alumni Europskih studija: Kad bude dovoljno zanimljivo svima. I ovo je zanimljivo: (https://www.h-alter.org/vijesti/kako-je-mvep-eliminirao-alumni-europskih-studija). Koliko para toliko muzike. Vi nama 0 kn, (mi? op. RGG) mi vama shutterstock. Ali to nije zadnje od mene, a bit će još veselja i sramote do kraja ovog cirkusa od hrvatskog predsjedavanja, EU. Krasna država, ne isplaćuje svoju donaciju. To ide u BBC, Njemačku … Inače hvala na pomoći, treba još više ljudi o tome čuti. Tako nešto može napraviti samo jadna jalna osoba, mrzitelj, budala. Koliko ljudi je izginuli da nas ovakvi idioti predstavljaju u MVEP?

Poslije tako opširnog odgovora i linka, najbolje je ostati bez riječi. U dvorani kobnoj, pitati se jedino što na ove beskrajne odgode tribine, bez ijednog imena i potpisa osobe u ime organizatora, kaže institucija poput Francuskog instituta, čiji prostor redovno navode kao mjesto održavanja.

Ovih dana posve slučajno, zlo ne sluteći, svratismo do njihove stranice na fejsbuku (Alumni, ili ‘svršenici’). Gle čuda, rečena je tribina ovaj put najavljena za 12. lipnja ove godine.

Odustajemo i prestajemo brojati.

„Onaj koji te se boji kad si prisutan, mrzi te kad si odsutan“

U davnoj nekoj raspravi htjeli smo u javnu upotrebu nametnuti riječ ‘ukruh’ umjesto već uobičajene ‘uhljeb’. Oni koji su uhljebe davno promovirali, isti su oni koji koriste izraz ‘realni sektor’. Uhljebi su po njima oni drugi, dakle, ‘nerealni sektor’. Mi vas plaćamo, vrište ovi prvi, iz naših poreza financiramo vas, vaš nerad. No, čini s po svemu, proizvođači imenice ‘uhljeb’ teško mogu razlikovati ‘hljeb’ i ‘kruh’. Ali to je, slutite, neka druga priča.

U jednoj javnoj ustanovi, koju, naravno, financiraju ovi iz ‘realnog sektora’ stigla je obavijest zaposlenima: naša kolegica (ime i prezime navedeno) stradala je u nedavnom potresu; njezina obitelj i ona zbrinuti su u drugoj kući koja je ostala čitava; na račun naše kolegice (račun naveden) molimo uplatite koliko možete da joj barem na taj način olakšamo sve ono što ju je zadesilo.

U drugoj javnoj ustanovi koju, naravno, financiraju ovi iz ‘realnog sektora’ stigla je obavijest zaposlenima: mnogi su stradali u nedavnom potresu i imovina im je oštećena, molimo da prema vašim mogućnostima uplatite na račun ustanove koliko možete da im barem na taj način olakšamo sve ono što ih je zadesilo.

Birajte, računi i svi podaci poznati su redakciji, računamo na vašu empatiju.

„Gora je prikrivena mržnja nego očita“

Dnevne novine naziva Večernji list, pod kojim vjerojatno posluju u mnogim zemljama i zemljicama, ovdje hotimice spominjemo u Republici Hrvatskoj (kako to zvuči REPUBLIKA).

Međutim, ne idemo radi toga u ‘raščlambu’ značenja, nekmoli znakova. Skromna je namjera pohvaliti rečeni list i njegovo uredništvo, čak i vlasnike skrivene u neproničnim fondovima. Netko od spomenutih odlučio je na stranicama dnevnih novina (ne ‘novine’, nabijem one koji tako pišu, op. BD)  prestati objavljivati viceve na stranicama zabave, križaljki i sudoku zagonetki.

Riječ je o rijetkoj, zato i pozdravljamo, pozitivnoj posljedici korona zaraze. Na taj smo način pošteđeni, bar u toj rubrici rečenih novina, proljeva mržnje, netrpeljivosti, šovinizma i viceva o Muji i Fati.

O Bobiju i Rudiju da ne zborimo, oni su nekako izmaknuti iz objava spomenutih novina. Neka tako i ostane, jer oni su gospoda.

„Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek“

Na mreži svih mreža, interpletu (sjetite se knjige Đure Šušnjića, „Ribari ljudskih duša“) katkad se ukažu objave koje nas sjete na zavičaj.

Samir Hotilovac objavio je svoju pjesmu ‘Vrbas’ – ovdje navodimo njezin početak: „ovo nije voda/to se biserje sa đerdana djevojci prosulo/pa se kotrlja i poskakuje/preko stijena i sedara …“ i kraj: „ … ljeti, poslušan i miran/ od ham-pamuka mekši/ svima drag, od života ljepši.“

Odgovorimo ovako: „A na vodi čamac/Mladić/Dajakom Vrbas kroti/Kroz brzace i virove/Uzvodno/Ljepoticu zavodeći/I Vrbas ljubeći/Na čamcu

Samir na to ne ostaje dužan i veli: „Tankim špicem, čamac vodu siječe/nit` se sporo, nit` se brzo kreće/taman nako, kako srce želi … „

Sve to, taj razgovor, ako tako možemo reći u čast je znamenitih Banjalučana, slikara, Ismeta Bekrića i Alojza Lojze Ćurića.