Ivanka Blažević Kiš: Gdje je nestao cirkus?

Gdje je nestao cirkus?

Grad je bolestan.
I zemlja i nebo.
I naša srca.
Hitno nam trebaju
ružičasto-gorki lijekovi.
Ništa ne misliti!
Ništa ne dodirivati!
Lebdjeti u zraku,
kao sirova torza
u bestežinskom stanju,
u bestežinskom gradu,
u bestežinskom smislu.
Gdje je nestao cirkus?

Neki ingenij će se usuditi otvoriti vrata,
puna blještave svjetlosti.
U redu je, jer će sljepilo kratko trajati,
a onda,
a onda ćemo možda ugledati ljude
kako hodaju ulicom,
razgovaraju, kao da je sve u redu.
Sve je u redu, izgovaraju suluda usta
u najtežim situacijama.

Ne, nije u redu!
Sve je u neredu!
I octeni vonj u ustima.
I buduća perspektiva.
I rukovanje preko ekrana.
I naši mrtvi, nepokopani psi.
I namigivanje higijenskih zvijezda.
I jutarnji krik s osamnaestog kata.
I krunasta ideologija s istoka.
I groblje vjetrova na zapadu.
Sve, sve je u neredu!
I unutar tebe i tebe i tebe i mene,
vlada diktatura nereda.
Zvona svih crkava zvone.
Divovski korak bolesnog svijeta stišće.

Iako,
Iako,
na raskrižju,
cirkuski zbor pjeva
neku ariju za pamćenje.