Vladimira Mascarell: Epidemija i matematička logika

Puno nas je ovih dana dokono. Slušamo i gledamo, čitamo sve što je moguće naći na internetu, dakle čitamo razne članke iz svijeta i pratimo izvještaje Stožera CZ. ”Corona vijesti” nesumnjivi su medijski hit ovih dana, pa u nedostatku drugih informacija dolazi do procesuiranja dostupnih. Treba se nečim zabaviti, čisto da ne izbacimo iz ritma upotrebe sive ćelije, zar ne?

Osim što slušate izvještaje četvorke sa beskonačnim nabrajanjem suhoparnih i ohrabrujućih podataka, da li ste ikad pogledali tablice i grafičke prikaze vezane za ”corona svijet” u Hrvatskoj? Ako niste, evo prilike.

Da li na ovim grafovima vidite koliko je ukupno ljudi testirano? Interesantan bi bio podatak o broju testiranja po danima, zar ne? Jer ako smo testirali na početku svaki dan veći broj ljudi logično je da je porast zaraženih bio ”strmiji” na krivulji, a u posljednja dva tjedan kad se testira otprilike isti broj ljudi dnevno linearan. Što pak znači kako krivulja sa brojem zaraženih nije točna, već je samo odraz broja testiranih. Dnevno je testiramo od 500 do 700 ljudi iz ciljane skupine već više dana. Točno toliko je i porast broja zaraženih na dnevnoj bazi, nepromjenjiv već dva tjedna. Nije se promijenio ni nakon ”ekscesa” u staračkom domu sa 350 štićenika. Da li se pitate kako je to moguće? ”Razmazano” testiranje štićenika sa simptomima na nekoliko dana uz nepromjenjivu količinu ukupnog testiranja daje očekivani rezultat, ponovo prosjek od 10% potvrđenih na ukupan broj testiranih.

Da li vidite koliko je ljudi u samoizolaciji? Ne vidite, naravno. Takav graf ne postoji. Ne znamo koliko se kontakata po zaraženom pronašlo ali zato znamo kako većina nije testirana. Oni koji nisu testirani ne ulaze u statistiku zaraženih, to znamo. Znamo i da bliži članovi familije uglavnom nisu testirani, već su u karanteni kao da su bolesni, no ni njihov broj ne znamo. Netestirani članovi familije zaraženih su sekundarni kontakt pa se stoga njihovi kontakti ne traže, posljedično nisu ni u samoizolaciji sve dok ne počnu kašljati. A kašljati počnu 2. ili 14 dan, ako su se zarazili. Tada se tretiraju kao zaraženi od kojeg sve ispočetka kreće. Koliko su oni kontakata imali prije nego li su testirani? I kad su postali zarazni? Ne znamo.

Koliko ljudi živi stalno u Hrvatskoj, da li znamo? Vjerojatno bi se moglo doći do tih podataka iz policijskih baza, no da li vidimo taj podatak statistički obrađen? Ne vidimo, naravno. Zato ne znamo koliki postotak stvarnih stanovnika je testiran, koliko je zaraženih, koliko je.. Ne znamo. Ono što vidite je broj testiranih zaraženih osoba upisanih na kartu Hrvatske po mjestu prebivališta.

Da li ste se pitali koliko njih stvarno živi tamo gdje su upisani? Teško, jer malo kom bi palo na pamet da je starac iz doma u Splitu možda upisan na Hvaru ili Braču, no ne u Splitu gdje je boravio barem nekoliko godina u domu. Ako je testiran i zaražen, on je upisan kao takav u mjestu prebivališta, koje nema nikakve veze sa mjestom stvarnog boravka u trenutku zaraze.

Znate kako je običaj prijaviti se u mjestu gdje vam je vikendica, radi inih pogodnosti, kao što je otočka iskaznica ili porez na vikendicu. Kažu kako 30% stanovnika ne živi tamo gdje su prijavili prebivalište. Kako onda pratiti statistiku širenja bolesti kad se svi testirani kojima je potvrđena bolest upisuju tamo gdje su službeno prijavljeni? Kako kasnije raditi analizu širenja zaraze na takvim podacima? Teško, bar ako hoćete dobiti realne podatke, a ne igrati se na izmišljenim bazama.

Prema izvješću Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko dalmatinske županije na području Splitsko dalmatinske županije od ukupno obavljenih 170 testiranja još je 20 osoba zaraženo koronavirusom i to iz Splita 6 (od toga petoro iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu), Kaštela 2 ( od toga jedno iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu ), Makarska 4, Sinj 1, Solin 3 iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu , Trilj 1 iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu, Trogir 1 iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu, Šestanovac 1 iz doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu i Zagvozd 1.

Ako bi gledali kartu, odnosno pripadajući graf mogli bi zaključiti kako se zaraza iz Splita (staračkog doma) proširila na Solin, Trilj i Trogir. Takva obrada podataka je svakako globalno prihvatljiva, no kako po njoj određivati epidemiološke mjere kad se ne prati širenje u nekoj stvarnoj zajednici?

Da li je moguće realno analizirati rasprostranjenost epidemije, zaraznost, puteve širenja, čak i reakciju na bolest po dobnim skupinama na temelju podataka koje nam daju? Sa tek nekoliko nabacanih primjedbi na statistiku koju nam podastiru vidljivo je da se na temelju nje ne mogu raditi ozbiljne analize, niti donositi ozbiljne procjene za budućnost. Možda je stvar u indeksu sreće, jer statistika koju nam četvorka svaki dan diktira izgleda jako ohrabrujuće pa se ljudima čini kako će sve brzo proći, kako smo na dobrom putu ka kraju krize. No da li smo? Možda jesmo, a možda i nismo. Ono što je sigurno je da na temelju ovih podataka koje nam daju ne znamo ništa, osim da ne znamo ništa i da ne možemo ništa zaključiti.

Ono što je na početku krize bile dobro, svakodnevno i transparentno informiranje danas predstavlja veliku dezinformaciju pučanstva. Nadu da se krizom upravlja s aspekta bolesti (neki se nadaju i s ekonomskog aspekta) možda je dobro širiti tiskovnim konferencijama i medijima općenito, no da li je to dobro za građane?

Nisam sigurna jer ovaj #ostanidoma period trebamo kao građani iskoristiti i za vlastiti reset, ne samo kao mjeru očuvanja zdrastvenog sustava i osobnog zdravlja. A to se neće desiti ako ne postanemo svjesni stvarne situacije.

Matematička logika kaže da se treba osjećati uznemireno, jer ono što nam podastiru nisu ni približno relevantni podaci, kao ni njihova statistička obrada. Tako da umjesto nade, ako nešto o statistici znate, kao i ako vam je matemačka logika bliska, svaka tiskovna unijeti će vam još veću uznemirenost jer izgleda kako se uobičajeni način upravljanja državom nastavlja, ovaj put, ogromnim balonom iluzije. Balonom velikim kao nikad do sad, a njegovo puknuće …