Die stille Strasse
Die stille Strasse: iz lišća vreba
Svjetlo koje šušti nad ogradom,
Kod kuće sam, uspavana. Nad gradom
Vidim gdje tamni plavetnilo neba.
S tupim licem ponavljati treba
Iza Fräulein riječi, s njemačkim skladom,
I zrak je tih, pospan, ispunjen nadom,
Tih zvuk zvona u tami se koleba.
Zvuče odmjereni koraci tamom,
Die stille Strasse oprašta se s danom
I mirno već spava pod šumom grana.
Uzdišemo, tu su sjećanja znana,
O njoj, dalekoj, sred Moskve beskrajne;
Ime joj ostalo pod velom tajne.
S ruskog Ludwig Bauer
