Na stranu što se moglo, a što nije unutar EPK, ali čini mi se, prateći rasprave ovih dana, da je sam EPKovski koncept takav mainstream dobrih namjera i floskula da ga nije jednostavno prilagoditi gadnim vremenima. Uvijek je to taj izrazito neutralan pripravak sastavljen od tolerancije, različitosti, povijesnih znamenitosti i specifičnosti, i ako se pogodi omjer tih sastojaka i zna se da je napisati koncept važnije od sadržaja, dobije se titula.

Rijeka je imala tu nesreću da u toj jednoj te istoj bitci pobijedi, i pogine.

Uglavnom, čini mi se da je problem znatno širi nego što izgleda ovih dana. Poželjna i tražena floskula udarila je u najekstremniju moguću realnost. Kulturni turizam, menadžmenti u kulturi, brediranje destinacije, sve to ode kvragu kad krenu ratovi, epidemije, pa čak i sporadični bombaši samoubojice. Tad kreće, ili ne kreće, neka druga vrsta umjetnosti. Preživljavanje, ekstremni pothvati, rizik, umjetnost istine, dohvaćanje mogućeg. A to nije ničiji koncept, niti se s takvim konceptom dospijeva na tako pompozno mjesto, kao što je to u hrvatskom jeziku još i prenaglašeno do groteske, na prijestolje.