Budući da se dio moga života posljednje desetljeće odvija u Berlinu, a kako u Berlinu živi oko 260 različitih nacija, imam prigodo često slušati o dojmovima o Zagrebu: spomenem da sam iz Hrvatske, Zagrepčanin, pa oni koji su posjetili naš grad govore o njemu na najrazličitije načine.

Jedno je ipak kroz vrijeme postalo dominanta: gotovo da nema osobe koja je sa mnom razgovarala o Zagrebu a da u prvih par minuta nije spomenula Muzej prekinutih veza.

O tom je muzeju manje-više poznato sve, dobio je nagradu za najinovativniji muzej u Europi, no ono što valja svakako kazati jest zašto je taj muzej ostao u pamćenju svim mojim sugovornicima o Zagrebu: naravno, zato jer svatko od nas ima iskustvo koje ga uz takav muzej veže. Osobno iskustvo. Ima sentimente zbog kojih apriori samu ideju takvog muzeja čine prisnom i bliskom.

Stoga, razmišljajući što bi Zagreb upisalo u europsku muzeološku mapu kao destinaciju o kojoj se i za koju se zna, nadošao sam na ideju – razgovarajući s hrvatskim novinarom Denisom Kuljišem – da bi to svakako bio osnutak Muzeja Novoga vala.

Ako postoji išta što današnji naraštaj Europljana veže neraskidivom sponom, čineći od svih nas stanovnike jedne jedinstvene Europe koja je uistinu živi, postojeći entitet, onda je to Novi val naše mladosti.

Novi val koji je kao New Wave obilježio svjetsku glazbenu povijest, ali i Novi val koji je i u ovom podneblju zauvijek ostao zapamćen kao ono Zlatno doba koje se i u novim generacijama gotovo mitološki spominje kao proplamsaj ultimativne kreativnosti. Podsjetim kako je to bilo:

„Za oblikovanje zagrebačke novovalne scene bilo je važno nekoliko događaja i mjesta. Prvi važan događaj bilo je ponovno pokretanje tjednika Polet, glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske, koji je unatoč svom porijeklu (novine omladinskih organizacija nisu bile baš najpopularnije) medijski pokrovitelj i promicatelj nastajeće punk/new wave scene. Drugi događaj je oblikovanje umjetničkih formacija Novi kvadrat (oko strip crtača Mirka Ilića) i neprofesionalnih kazalištaraca u grupi Kugla glumište koji su unijeli nekonvencionalnost u umjetnost. Glavna mjesta koja su kroz čitav period novog vala služila za oblikovanje i napredovanje glazbe bili su Zvečevo (Zvečka) odnosno čitav Duhanski put (Blato, Zvečka, Veliki i Mali Kavkaz) te Studentski centar (pogotovo kasnije drvena prizemnica uz parkiralište SC-a koja je dodijeljena Kugla glumištu, a u kojoj su vježbali novovalovci poput Filma, Azre, Haustor). Konačni događaj koji je spojio sve ove elemente i završio pripremno razdoblje novog vala bio je navedeni koncert Pankrta u Galeriji SC. Početak prvog pravog perioda, odnosno događaj koji se “mirno može smatrati nultom točkom zagrebačkog novog vala”(Mirković, 2004., str. 45), bio je koncert Parafa, Azre i Prljavog kazališta, 06.05.1978., pred Građevinskim školskim centrom u Novom Zagrebu pod Poletovom organizacijom. Nije bio uspjeh, dapače bio je loše organiziran i doživio je fijasko, no njihovim zajedničkim nastupanjem i Poletovom inicijativom stvorena je u svijesti ljudi jedna posebna scena. Godinu dana kasnije javlja se Film s Jurom Stublićem koji je uz Azru i Prljavo kazalište činio prvi ešalon zagrebačkog novog vala. Nakon mnogih nedaća(20), postepenog proboja ovih grupa, godina 1980. i koncert Azre u SC te album Crno-bijeli svijet Prljavog kazališta, označio je početak novog vala kao masovne pojave. Uskoro slijedi drugi ešalon s grupama Parlament, Patrola, Haustor (Zagreb), Lačni Franz (iz Maribora, ali dio slovenske/ljubljanske scene) i Termiti (Rijeka). Tada se javlja i novi talas u Beogradu, a otvaranjem kluba “Josip Kulušić”, popularnije Zebra, stvara se novo mjesto koje će obilježiti novi val. Puna afirmacija i definitivna pobjeda nove glazbe i scene, dogodila se 1981. kad je Bijelo dugme izdalo album “Doživjeti stotu” koji je napravljen u stilu novog vala. Sljedeća godina označila je kraj novog vala, a grupe su počele slijediti druge glazbene stilove ili su se raspali (Šarlo akrobata).“

Ja mislim da bi se u okviru Zagrebačkog Velesajma valjao izdvojiti jedan od paviljona kao prostor Muzeja Novoga Vala. Namjerno biram tu lokaciju. Takav muzej lako je koncipirati, upravo zbog svih ovih spomenutih aspekata: glazbenog, likovnog, društvenog, političkog… Jasno, siguran sam da bi bilo moguće predstaviti ne samo tadašnji Novi val nego i New Wave: brojni su naši sugrađani koji održavaju veze s niz protagonista New Wave, uostalom onodobni bandovi sviraju u Zagrebu i ovih godina i ovih dana – The Cure npr. – i kako je cijela ta stvar fenomenološki i kulturološki kudikamo veća od same glazbene epohe, sasvim sam siguran da bi takav muzej Zagreb neizbrisivo upisao u svjetski muzealni itinerer.

Mislim da mogu jamčiti da bi takav muzej za Zagreb – pa i zbog simpatija koje bi izazvala sama urbanost te ideje – značio što i Louvre za Pariz: mjesto za koje zna svatko na svijetu i koje posjećuje gotovo svaki turist koji navrati u naš grad.