Prošlo je nešto malo više od mjesec dana otkako je hunta preuzela vlast u Hrvatskoj. Okolnosti s koronavirusom bile su samo otponac, pogodna situacija da se konačno uradi pravu stvar za Hrvatsku, Hrvate i Stranku. Na prvom mjestu treba istaknuti da je puč sproveden mirno, upravo civiliziranom predajom legalno izabrane vlasti samo-uspostavljenom generalštabu (hrvatski: glavni stožer). I stranačka opozicija, ali i pučanstvo u cjelini, lijepo su, čak s ljubavlju prihvatili generalštab, čvrstu ruku i umno, stručno vodstvo. O katoličkoj crkvi da se i ne govori, ta ona svugdje u katoličkom dijelu svijeta gdje su se događali upravo obožava pučeve. Treba istaknuti da ovaj puč ne spada u klasične uobičajeno vojne, on bi se u stvari mogao nazvati medicinsko-partijsko-svjetonazorskim. Naime, istaknuti članovi generalštaba su liječnici, znanstvenici i slično, no još im je zajedničko i to da su svi iz jedne, naravno, do prije samog puča, vladajuće partije, te da su svi veliki vjernici, katolici. Vojska u ovoj prigodi nije imala vodeću ulogu, no budući da je ionako partijska, smjesta se stavila Hunti na raspolaganje. Resorni ministar smjesta je ponudio vojsku i oba aviona. I kako to već biva s huntama, počeli su svakodnevno izlaziti pred medije, po troje, četvero, kako je i red, nema tu nekog glavnog, oni su tu samo privremeno da srede situaciju, a vođa, no, taj iz sigurne pozadine nadzire rad svoje Hunte. Tako nam govore iskustva svih hunta i svih pučeva u povijesti.

Pametnim i humanim načinom, zabrane i zadaci koji su uslijedili i pristizali u javnost na dnevnoj bazi ne samo da nisu zabrinuli građane, naprotiv!, većina se s time svesrdno složila i marljivo ih prionula izvršavati. Naravno, našlo se i nešto mudrijaša koji su se revolucionarno – opozicijski podsmjehivali, osnovnim po zdravlje korisnim mjerama. U svemu tome, kako se to već kaže, puzajući, ali dosljedno i sistematski uljudni eksperti uz zdravstvene naputke, donose sve više i političke odluke. Vođa iz pozadine sad je već imao u narodu omiljeno političko tijelo kojim je mogao sprovesti sve ono što bi bilo teško ili nemoguće zakonskim putem. Sve se izvrsno posložilo. Hunta je radila za Vođu, partiju i svetu majku Katoličku crkvu, uz opći blagoslov većine naroda i nešto zbunjenih ljevičara.

Zabrane i odredbe koje je Hunta nizala, ionako su se odnosile na nečlanove partije, tako da su se njezini članovi mogli u mirnom okruženju bez demokratskih natezanja i trzavica organizirati u manje, regionalne i lokalne štabove (hrvatski – stožere) te tako sami sebi dati ovlasti i izuzeti se od mjera/zabrana koje je proglasio Generalštab. S druge su pak strane mogli mirno i sami donositi regionalne i lokalne mjere, propise i zabrane, razvedenije i minucioznije, popraćene znatnim novčanim kaznama, često već šećući svojim općinama/županijama u uniformama. Zabrani kretanja iz jedne općine u drugu, iz jedne regije u drugu, iz grada u grad, iz sela u selo, grad…, nevjerojatno je pogodovalo što je zemljica s brojem stanovnika jednog Berlina rasparcelirana na način sjajno vođenog zatvora. 555 jedinica lokalne samouprave, to jest, 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave. To je mreža u kakvoj nadzoru neprimijećena ne prolazi niti muha, osim ako se ne radi o partijskim funkcionerima, što je, naravno, razumljivo i nužno. Jer za svaku huntu je najvažnije da uspostavi precizan nadzor nad svakim građaninom/kom, njihovim kretanjem ali i mislima, a svaki pošteni načelnik općine zna u dušu svoje podanike. Ako i ne zna točno on, znat će lokalni pop; on ima odlične izvore informacija. Iz prve ruke, to jest usta.

Hunta je preventivno zatvorila škole i školske ustanove, s pravom, tamo se ionako uče stvari koje nam kao društvu nisu potrebne, a mogu biti i štetne. Osobito onaj Filozofski fakultet, njima je visoki partijski komesar za život i smrt sveučilišta već počeo lomiti kičmu. Kazališta i slične ustanove također su pod zabranom rada i prismotrom. Uostalom, to je sve riješeno puno jednostavnije, to jest, zabranjen je izlazak iz kuća, svako okupljanje građana (dopušta se do pet osoba), s izuzetkom crkava i crkvenih svečanosti. Kao veliki vjernici, podržavatelji i podanici Katoličke crkve, te sretnom okolnošću i znanstvenici, članovi Hunte su mišljenja da okupljanja u crkvama i na crkvenim slavljima nemaju reperkusija na zdravlje pastve, te su, nakon kraćeg nesnalaženja i nedostatka mišljenja, ta okupljanja vrlo brzo ponovo dopuštena. Nasuprot tome, sve nereligijske društvene aktivnosti: kafići, frizeraji, pa čak i šetnje u prirodi, kao i svako mjesto gdje građani mogu razmijeniti svoje misli ili brašno za toalet papir, opasni su te ih Hunta zabranjuje. Sabor, mada faktički suspendiran, i dalje formalno djeluje kao mehanizam potvrđivanja odluka Hunte sve do novih parlamentarnih izbora, o čemu će Hunta na vrijeme donijeti mišljenje (rokove, način biranja i poželjne kandidate). Hunta djeluje, kao uostalom sve slične, kao amalgam klero-nacional-socijalističkih stremljenja, jer svi smo mi jedno i imamo biti jedno i jedinstveno tijelo, to jest, Hrvati, pa je u tom smislu jednostavnim aktom ukinula rad nedjeljom, čemu se raduju i klero-nacionalisti kao i lijevi socijalisti, svaka strana sa svojim dijametralno suprotnim razlozima. Nominalno svrgnuti premijer, to jest, Vođa premjestio se u Kontrolni centar Hunte odakle sa najbližim suradnicima nadzire rad, strategiju tempo donošenja odluka, ovih je dana medijima uspio proturiti izjavu da je i on protiv rada nedjeljom. Hunta razmatra prijedlog uglednih članova iz vlastitih redova o ukidanja prava govora Predsjednika države (ne pripada odgovarajućoj stranci), no procjena je kako s njim neće imati nekih ozbiljnih problema pa smatra da mu treba omogućiti da i dalje bude ukrasni dodatak režima i moćna potvrda da živimo u demokraciji.

Kao i svaka hunta, i ova ne odgovara na pitanja o trajanju njezine aktivnosti i što poslije. Oni su ovdje da spase Hrvatsku, pa dokle god bude trebalo.