Opet kiša, petrichor-tlodih iz vrta. Rekao sam ovih dana što sam mislio. Neki možda misle da nije trebalo, ali opet, možda bi ti isti i prigovorili da ljudi iz institucionalne kulture uvijek šute i prešućuju što misle. Uostalom, kada da rade i govore kulturolozi? Mi smo kao one stražnjice iz seksističke reklame. Svaka ima svoj faktor. Moj je faktor da radim na mjestima koja, igrom sudbine, nisu moj rodni grad. A rodni grad me tek ponekad zasvrbi kao fantomski ud. To je moj problem, tu se nema što. Znam ih, znaju me, znamo se. Nema se, dakle, tu bogzna što.

Sad ostaje da se vidi što će i koliko napraviti preostala jezgra ustanove EPK2020, uz smanjeni budžet, kako će se postaviti Ministarstvo kulture i tamošnje maćehe, te kako će i koliko odraditi alternativni pokreti riječkih kulturnjaka koji su u nastajanju, poput platforme “Rijeka EPK Underground 2020”, u kojoj ima ozbiljnih planova. Tu je onda alter kultur-poduzetništvo Čarlijevog tipa, tu je Valerij Jurešić, tu je rad drugih pojedinaca i udruga. Neki od igrača su tihi jer su ovisni, ali to ne znači da neće odraditi. Ima toga još i bit će toga još, organizacija i pojedinaca, koji će reći i napraviti važne stvari do isteka ove titule. Važno je da u svemu što rade stave u središte ljude. Hvala svima koji su me pozvali da podržim njihove incijative. Hvala i onima koji bi si prije ruku odrezali nego da me pozovu, to su oni koji mi već desetljećima neizravno omogućuju dobar život na sigurnoj udaljenosti od ove papazjanije. Olakšavaju sve odlaske i otrežnjuju dolaske.

Bilo kako bilo, informirao sam se i konzultirao o dinamici iznad i ispod površine Kamovljeve kaljuže, i zanimljiva je. Razgovarao sam s otpuštenima i neotpuštenima, sistemcima i alternativcima. Moja je javno iznesena vizura bila parcijalna ali i duljeg sjećanja, drugi imaju svoje poglede i svoje potrebe. To je u redu.

Iskreno, mislim da bi bilo pristojno da postojeća direkcija EPK2020 da ostavku, no ne znam smijemo li očekivati takvu pristojnost. Neki od glavnih protagonista spremaju se napustiti brod, neki i grad, i nek im je svima mirno more, bez obzira na sve.

Nadam se da je sad svima jasno da virus nije uzrok naših problema. Virus je tu eventualno nešto kao poslovična žlica Vegete. Pojačivač okusa, praktičan i toksičan. Može donekle prikriti smrad natrulog mesa, ili nedarovitost kuhara, ali može i pogoršati nečiju migrenu. Očekujem da će u sljedeće dvije godine radom novinara i antikorupcijskih tijela postati vidljivije barem neke male tajne velikih majstora kuhinje, lokalnih i manje lokalnih. Ili barem sanjam o tome. Em smo Horvati. Nadam se da će postati vidljivije i konture sudbine jednog grada kojeg je vlastita “država” naumila sporo daviti dok ne padne na koljena, te onih koji to već desetljećima koriste da bi se prikazali spasiteljima. I da će svi koji su u ovome sudjelovali iz toga izaći bar mrvicu pametniji. Svima ostalima, ugodno proljeće. Hydrate, masturbate, smile. Ja sad idem dovršiti svoj rad o ljudskom seksualnom glasanju. Zavijanju, stenjanju, dahtanju. I ima i nema veze… kako se uzme..