Nera Karolina Barbarić: DOSSIER COVID-19 (NOVINARI, ŠPIJUNI I TEORIJE ZAVJERE)

Urednikdana4 svibnja, 2020/Komentari zatvoreni

Slikovnost: Najnoviji film o agentu 007 i zadnja avantura Daniela Craiga kao Jamesa Bonda odgođen je zbog pandemije za studeni 2020.

“From Russia with Love” – pisalo je, kažu Talijani, na rubovima 14 vojnih transportnih zrakoplova IL-76 koji su 22. ožujka 2020. sletjeli u Italiji: 122 ruska vojna liječnika bez maski ozbiljnih su lica sišli iz aviona šireći oko sebe osjećaj povjerenja. Nakon što je ruski predsjednik javno ustvrdio kako je na djelu “prvi svjetski biološki rat”, talijanske vlasti dale su odriješene ruke ruskim liječnicima u borbi protiv koronavirusa, uvjeravajući medije kako će se Talijani uvijek sjećati ove ruske pomoći i solidarnosti. Tko ne bi…

Ruski stručnjaci za biološko oružje poslani su u Italiju ne samo da bi pomogli, već i da bi proučavali virus koji je pokazao sve znakove biološkog napada. Iskustvo u ratu protiv ovoga virusa i njegovih mutanata bit će od neprocjenjive vrijednosti, isticali su krajem ožujka ruski mediji. Ne treba puno razmišljati da bi se utvrdilo kako su europski dužnosnici na to reagirali, ne pomaknuvši ni mali prst da pomognu Italiji. Ruske su meke snage pokazale svijetu svoje lijepo lice dok je Vatikan šutio, a njemački Bild cijedio žuč: “Ruski vojni avioni koji bombardiraju civile i sirijske bolnice isporučuju humanitarnu pomoć ruskih vojnih kompanija i vojnog osoblja članovima NATO-a i Italije.” Na veliku žalost zapadnih centara moći, postkomunističke zemlje – Rusija, Kina i Kuba – pokazale su najviše dostupnosti i dobrohotnosti na početku pandemije. Poljska je, recimo, svoj zračni prostor zatvorila ruskim avionima…

Pandemija ili zlatno doba špijuna

Zapravo, tako bi nekako trebala početi romanizirana priča o koronavirusu, nadograđena s mnogo zapleta, zavjera i likova novinara, špijuna i (etičkih) hakera. O padu novinarstva već smo govorili, no ne treba propuštati ni jednu dobru priliku da se to ponovi, najprije zbog toga što su teorije zavjere ili pitanja o teorijama zavjere uvijek popraćene s više odgovora: jedan odgovor daje javnost, drugi špijuni, a treći – novinari kao čuvari interesa javnosti. Upravo na toj funkciji novinari su za korona krize zakazali. Njihovo mjesto preuzele su tajne službe, nesvjesno potvrđujući ono što se uporno odbija reći kako je na djelu – ratno stanje. Kako god taj rat nazivali: hibridni, biološki, informacijski ili psihološki – on se događa, dizajniran na način da se upravo teorijama zavjere zakomuša smisao svih informacija, a odgovor se pojavi negdje u drugoj sferi, u sjeni nekog novog komplota. Korijen takvoga ratovanja zasađen je u američkoj vojnoj doktrini iz devedesetih godina, a cilj je raspršiti pažnju ljudi na više stvari, pitanja, nejasnoća – primjerice: tko je napravio virus, je li posrijedi biološki rat ili prirodna pandemija, tko stoji iza toga, tko je virus pustio iz laboratorija?

Kao da je virus povjetarac!

Kako djeluju „velike uši“?

U kolektivnoj mašti tajne službe smatraju se “velikim uhom” društva, skupinom bonvivana, plejboja i pseudoavanturista, sklonih subverzivnom ponašanju, uvijek spremnih na klevetanje i došaptavanje s novinarima. U stvarnosti tomu nije uvijek tako. Suvremeni špijun je obavještajac koji sluša i presreće sve, gomila informacije, pa često s pola istine učini više štete nego da je plasirao cijelu laž. U svijetu informacija slanje poruka je jednako važno kao i njihovo primanje, a to ipak bolje rade novinari. Ukratko, špijunima je suđeno da slijede put medija jer je stvar neizbježno ista. Zato se često ta profesija i naziva tvornicom opijanja i dezinformacija. Zamislimo sljedeću scenu: tim obavještajaca analitičara kroji priču nižući tisuće, stotine tisuća twitova, postova, svega živog s interneta, pa to uspoređuje s novinama na raznim jezicima, s prisluškivanjima, sklapa zaključak i šalje ga na odgovorno mjesto. To je, eto, sadašnjost i budućnost špijunaže koja se provodi ispitivanjem tzv. otvorenih izvora, ne nužno besplatnih ni zakonski dostupnih. Još bolje, to se naziva revolucijom u svijetu špijunaže…

Teorija o skupljanju informacija iz otvorenih izvora zacrtana je još u Hooverovo doba, pedesetih godina prošloga stoljeća, a svoj puni zamah postigla s razvojem interneta. Slijedom devize „Ako je vijest u javnoj domeni, kao da ne postoji, jer znaju je svi“ – disciplina špijuniranja oslobodila se svog vojnog backgrounda i rastegnula svoje promatračko područje na ekonomiju, sociologiju, kulturu i, danas to dobro vidimo, zdravlje. Najtradicionalniji oblici špijunaže – probijanje, povjerljivi odnosi, prisluškivanje, potrage itd. – sada su rezervirani samo za ciljane svrhe. Za razliku od svih ostalih grana špijunaže, pribavljanje informacija iz otvorenih izvora radi se u uvjetima viška i konfuzije informacija, radi lakše interpretacije i kako bi se u informacijski kanal ubacile ciljane informacije koje će u kratkom roku izazvati željeni efekat i pacifizirati situaciju. No, isti je to način na koji rade novinari.

Znanstvenici – nova informativna klasa

Novinarstvo se već nekoliko puta promijenilo, a promjene postale toliko brze da proizvode nepredvidive efekte. Više nema učinka zahvaljujući kojem se novost asimilira, uspostavlja se, štoviše, drugačiji profesionalizam u konzumaciji vijesti. Budući da je novinarstvo ekonomski osiromašilo, znanstvenici su ti koji neupitno jeftinije nude usluge pružanja informacija. Nije da je znanost bogatija od nakladnika, pravi problem je što tehnologije čine ljudsku radnu snagu sve manje potrebnom i na polju informiranja. Sjetite se, bitne informacije o koronavirusu nisu nam dali novinari, a ima ih koji to itekako znaju, pa i bolje obrazložiti, nego znanstvenici poput Rudana, Đikića, Lauca, Štagljara. Drugi je problem to što političke elite odguravaju novinare iz žarišta zbivanja. Ponekad je razlog tomu i činjenica da vlasnici medija pripadaju također elitama, pa vrana vrani nikad oko ne kopa…

Ipak, špijunaža i novinarstvo mogu se prožimati – i u određenom smislu to već čine. I analitičar i novinar u aktualnom vremenu prisiljeni su preoblikovati svoju profesiju. Konačni korisnici informacija su različiti: čitatelji s jedne, političke i vojne vlasti s druge strane. Čak i početna pretpostavka je ista – izbjegavati višak informacija i pružiti cjelokupni osjećaj vijesti. Ali, koliko god „informacijska usluga“, odnosno špijunska usluga, može biti bogata i razgranata, nikada neće moći proizvesti ni 10% vijesti iz sustava masovnih medija. Stoga neki procjenju (kao gospanews.it) da je odnos između agenata koji se koriste u informacijskim zadacima i novinara 1: 6, u korist novinara. Analitičari zato i koriste novinare i njihov rad štedeći na kadrovima i troškovima.

Pandemija manipulacija

Konstruirana epidemija izvrsna je prilika za masovnu kontrolu. Veliki Brat, čini se, bacio je oko i na novinare, koji su došli u situaciju da umjesto da istražuju – traže pomoć. No, i dosad su mnogi od njih više voljeli dobiti gotovu istinu nego sami istinu potražiti. Ali, zar to nije staro dobro masonsko geslo, koje kaže: čovječanstvo voli gotova rješenja! Mnogi novinari više nisu čuvari prava građana, već epizodni suradnici obavještajnh službi, načičkani najčešće po tabloidima, koji prave najgore dezinformacije pomiješane s propagandom. Jednostavnije rečeno, sve ono što smo naučili iz marketinga o manipuliranju osjećajima potrošača kako bi se što bolje plasirao proizvod – to je sada na djelu: prodaje se priča o koronavirusu, o novom svjetskom poretku i ratu između globalista i suverenista.

Što je istina o koronavirusu?

Kao “globalno selo”, jedinstvena ljudska zajednica, prepoznajemo istu potrebu za istim informacijama. Nema značajnog događaja koji, koliko god bio lokalan, nema svjetske posljedice: katastrofe, potresi, ratovi, pad aviona i danas strah od koronavirusa. Ali, zašto se uopće bojimo neškodljivoga virusa, odnosno virusa za kojeg nas uvjeravaju da zapravo nije tako smrtonosan?

Ograničimo se na teoriju zavjere. „Teza prema kojoj je iznenadni početak nove epidemije koronavirusa 2019. u Wuhanu, u Kini, rezultat neizravnog i asimetričnog biološkog napada izgleda sve vjerovatnije”, piše Reseau International. Australija u tom smislu stvara najluđa nagađanja i za sada isključuje hipotezu o nesreći koja bi pogodila visoko specijalizirani biološki laboratorij u Wuhanu. Američki Nacionalni centar za medicinsku inteligenciju (NCMI), zapravo ogranak obrambeno-obavještajne agencije (DIA), odgovoran za prikupljanje podataka i informacija o bolestima i njihovom širenju u svijetu, prije nego što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, podigao je uzbunu zbog razmjera zaraze Covid-19. Iako CIA ima i službu koja se bavi medicinskim obavještavanjem, NCMI je glavno tijelo za prikupljanje podataka u situacijama poput aktualne eksplozije virusa. Specijalni ured DIA koristi svaki mogući izvor špijunaže: od presretanja u komunikaciji do satelitskih slika, odnosno koristeći informatore. Ukratko, obavlja špijunski posao prikupljanja informacija koje nadilaze službena priopćenja za javnost u raznim stranim zdravstvenim ustanovama. Dubinska analiza širenja epidemije u nekoj naciji služi i za mjerenje tehničke razine i spremnosti njenih vojnih ili civilnih organizacija, a korisna je i za razumijevanje koliko je virus mogao utjecati na cijeli obrambeni sustav. Priznavanje slabosti na ovom području, čak i u slučaju epidemije koja je u tijeku, nije dopušteno. Korištenje tajnih službi stoga je temelj pariranja udarcima suprotstavljene propagande, koja se, kako se čini, također učvršćuje i u Europi. Tek sada, možda sa zakašnjenjem ili također s predumišljajem, u Bijeloj kući su postali svjesni “psihološkog rata” koji je Kina vodila protiv virusa. Zato je 30. travnja CIA preko medija i obavila podatak kako pandemiju nije izazvao virus koji je pobjegao iz laboratorija i koji je ondje stvoren.

Učinak aktualnog terminološki nedefiniranog rata vidjet ćemo srednjoročno i dugoročno. „Čak i kad je vrlo neučinkovito, s malim brojem smrtnih slučajeva, biološko oružje smatra se oružjem za masovno uništavanje jer može cijelu naciju baciti u kaos. Biološko oružje utjecat će na mnoge aspekte naših rutinskih života, uvest će terorizam na kućni prag“- tako je napisao indijski časnik Sharad S. Chauhan, 2004. godine, u uvodu svoje knjige “Biološko oružje”.

Zatvoreni krug teorija zavjere

Od svoje erupcije krajem 2019. godine u Wuhanu i provinciji Hubei, epidemija koronavirusa dovela je do širenja nepotvrđenih glasina koje su s jedne strane govorile o “bijegu” virusa iz virološkog laboratorija, poznatog kao Wuahn institut za virusologiju Kineske akademije znanosti, koji je godinama bio među glavnim istraživačkim centrima u Kini, a s druge strane insinuiralo se kako je posrijedi bio pravi napad biološkog rata protiv Kine, koji se oteo kontroli i proširio se po cijelom svijetu. Te glasine, međutim, ne bi izazvale toliku pozornost da 12. ožujka 2020. iz Pekinškog ministarstva vanjskih poslova nije krenula otvorena optužba Amerike da je kriva za nastanak epidemije. Zhao Lijian, glasnogovornik ministarstva i zamjenik šefa odjela za informiranje, javno je na Twitteru rekao kako je “virus možda u Wuhan donio američki vojnik za vrijeme Vojnih igara”. Da bi naglasio američko podrijetlo virusa, objavio je videointervenciju američkog znanstvenika Roberta Redfielda, u kojoj ovaj tvrdi da su neki smrtni slučajevi od upale pluća i koronavirusa u Americi nekoliko tjedana prije bili potvrđeni tek poslije izbijanja pandemije. Režim poput kineskog teško da bi dopustio nekom visokom dužnosniku da izrazi optužbe ili mišljenja na osobnoj razini. Zato je vjerovatno da glasnogovornik Zhao nije bio običan zviždač, već precizna optužba Sjedinjenih Država.

Kronologija kaže sljedeće: za vrijeme Vojnih igara (od 18. do 27. listopada 2019. ) u Wuhan je pristiglo 9300 vojnih sportaša iz 140 različitih država (!). Igre su dobile poseban značaj jer su trebale doprinijeti smanjenju vojne raširenosti između Kine i zemalja pod američkim utjecajem. Točno mjesec dana prije početka Igara, točnije – 18. rujna 2019. godine, zračna luka Wuhan Tianhe bila je poprištem biomedicinske zaštite, koja se, kao radna hipoteza ili vojnim jezikom rečeno – vježba, odnosila na “dolazak putnika koji pati od koronavirusa”. Vijest o Igrama u svijetu je prošla gotovo nezapaženo, no neki izvori s interneta kažu kako je Hubei TV objavila sljedeće: “Popodne 18. rujna Zračna luka Wuhan Tianhe od zrakoplovne tvrtke je dobila izvještaj da se “putnik ne osjeća dobro, da ima poteškoće s disanjem, a da su njegovi vitalni znakovi nestabilni”. Zračna luka je smjesta pokrenula plan izolacije i započela prebacivanje putnika u bolnicu. Dva sata kasnije, medicinski centar Wuhan objavio je da je putniku klinički dijagnosticirana – infekcija coronavirusom. No, stiglo je i objašnjenje kako je uzrok bio “višak zračenja” od putnika koji je pokušao ukrasti “mineral iz Burme”.

Postavlja se pitanje zašto su Kinezi razmišljali o riziku od koronavirusa samo nekoliko tjedana prije dolaska stranog vojnog osoblja, a posebno u odnosu na američke putnike? Jesu li njihove tajne službe očekivale neugodnosti i je li kineska vlada u početku držala povjerljivom nformaciju o izbijanju epidemije? Službeni Peking tvrdi da je Wuhanov “nulti pacijent” morao dobiti virus zbog neodređenog “skoka ” iz šišmiša na ljude, a što se vjerojatno dogodilo preko tržnice u Wuhanu oko 17. studenog 2019. godine. Nova vrsta virusa bila je izolirana, a prvi ozbiljni bolesnici s virusnom upalom pluća razvrstani. Službeno, SARS-CoV-2 pojavilo se 31. prosinca u pokrajini Huavei. Tek poslije sintetizirao se u Covid-19. Kineski partijski magazin, “Qiushi”, objavio je 16. veljače da je kineski predsjednik Xi Jinping znao ozbiljnost situacije od 7. siječnja 2020., kada je tijekom zatvorene sjednice Politbiroa naredio da se zaraza zaustavi pod svaku cijenu. O tome je progovorio javno tek 20. siječnja, a sljedećeg dana kineske su vlasti prvi put priznale da je potvrđen prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Dakle, sve u maniri ratnoga izvješćivanja…

Zašto Wuhan?

Virološki centar Wuhan osnovan je 1956., a od 2015. godine opremljen je novim laboratorijima s najvišim međunarodnim sigurnosnim standardom (BSL-4), kakav posjeduje samo pedesetak instituta u svijetu. Stoga, ako su u rujnu 2019. Kinezi izveli vježbu kako bi zaustavili hipotetsku infekciju “koronavirusom”, vjerojatno su nešto očekivali – zaključak je medija. Možda su neke od njihovih špijunskih mreža u SAD-u upozorile na neki plan koji će uznemiriti kinesku ekonomiju usred borbe za trgovinske carine. Možda ovo, možda ono… a mediji navode bezbroj koincidencija koje se dovode u vezu s razgranatom kineskom špijunskom mrežom u Americi. Primjerice, 10. prosinca 2019. godine FBI je uhitio Kineza Zheng Zaosonga na aerodromu u Loganu, koji je pokušao ukrasti “21 bočicu biološkog istraživanja”, skrivenu u čarapi. Zheng je u SAD ušao s vizom u kolovozu 2018. godine, zatim je radio u Bostonu, u medicinskom centru Beth Israel Deaconess, do 9. prosinca 2019., kada je navodno ukrao kompromitirajuće bočice. Optužen je 21. siječnja 2020. za krijumčarenje i prijevaru. Tjedan dana poslije, kineska studentica Ye Yanqing, koja je tri godine prije ušla u SAD, također je optužena za prijevaru i špijunažu. Studirala je kemiju i biomedicinsko inženjerstvo na Sveučilištu u Bostonu. Tijekom siječnja i veljače FBI je posjetio uistinu velik broj sumnjivih osoba, pod sumnjom da su sudjelovali u zavjeri protiv Amerike, a u korist Kine.

Poanta je u tome da nema nikakvih opipljivih dokaza da osumnjičeni stranci imaju veze s komplotima koji se odnose na Covid-19, ali ti su događaji znakoviti zbog činjenice da Amerika u ovome trenutku duboko strahuje zbog toga što je njihova znanstena zajednica ispresijecana strancima iz svih zemalja svijeta: čak 52 posto svih doktora znanosti, visokopozicioniranih znanstvenika, koji imaju pristup najsofisticiranijim istraživačkim tajnama, pa i onim vojne provenijencije, jesu – stranci. Neamerikanci! Ono čega se pak svijet boji jest – poštenje te iste znanstvene zajednice. Odnosno, koliko su se ti znanstvenici spremni kockati problemima suvremenoga svijeta. Mnogi jaki lobiji (poput mesnoga lobija u Americi, farmaceutskog itd.) koriste znanstvenike kako bi nametnuli svoje ideje ili proizvode javnosti. A to čine stvaranjem – sumnje! Primjerice, 230 znanstvenika iz 41 zemlje iznijelo je u javnost svoje sumnje u odnosu na 5G mrežu. Znanstvenik Rashid A. Buttar, rođen u Londonu od roditelja Pakistanaca, koji je s roditeljima sedamdesetih godina emigrirao u Ameriku, pita se nije li možda 5Gmreža, koja je u rad puštena u Wuhanu u prosincu 2019. možda izazvala podjarivanje već postojećeg virusa u šišmišima budući da standardne mreže rade na frekvencijama do 60 herza, a 5G čak do 900 herza. Sumnja, dakle… ali i diskreditiranje znanstvenika. O njemu znamo da je završio školovanje u Americi i da je jedno vrijeme radio u američkoj vojsci kao kirurg. Dakle, lak obavještajni plijen.

A o proizvodu zvanom sumnja najbolje se izrazio mag marketinškoga poslovanja i stvaranja privida u duhanskoj industriji, Philip Morris: „Sumnja je naš najbolji proizvod!“

Ekonomski pandemijski front

Događaji posljednjih nekoliko mjeseci bacili su na koljena još jednog važnog gospodarskog konkurenta SAD-a, Europsku uniju. Za sada je utvrđeno da će potresi na svjetskim ekonomskim punktovima vjerojatno biti dugotrajni i ozbiljno prodrmati globaliste, koji su imali jedan od svojih velikih ciljeva – prenijeti “univerzalnu proizvodnju” u Kinu. Toj ideji prkosi informacija da je početkom siječnja bio dostupan podatak kako Kina bilježi uzastopan pad nataliteta, što bi se moglo odraziti na radnu snagu za 20 godina. No, za Kinu 2019. nije bila samo godina s najnižim natalitetom u posljednjih 70 godina, već i godina s najnižim rastom BDP-a, rastućom zaduženosti, na privatnoj i javnoj razini, ali i godina velikih neplaćanja duga korporacija.

Gubici i prenapregnutost financijskog mjehura aktualni su i u Zaljevu. Situacija nije dobra ni u Saudijskoj Arabiji: 7. ožujka 2020. Bin Salman uhapsio je troje rođaka kraljevske obitelji pod optužbom da se pripremaju za državni udar. Samo devet dana poslije, 16. ožujka prijestolonasljednik je izbacio i saudijsku nacionalnu antikorupcijsku komisiju, 298 vladinih dužnosnika, vojnika, sudaca, ukratko “kremu” saudijskog državnog aparata, optuženu za “korupciju, zlouporabu položaja i pronevjere “. Ekonomske posljedice uzrokovane virusom pretvaraju saudijske proračune u dubioze, dovodeći u rizik planove o reformi i modernizaciji zemlje koje je Bin Salman predvidio do 2030. godine.

Scenariji nastavka krize

Za sada, u nemogućnosti da se izrazi mišljenje o ovoj još uvijek nejasnoj pandemiji, valja znati da je prije nekoliko godina međunarodni tim znanstvenika, i kineskih i zapadnjačkih, objavio opsežno istraživanje u časopisu Nature (2015.) o modificiranom koronavirusu u laboratorijima Wuhan, ali uz suradnju instituta poput Sveučilišta u Sjevernoj Karolini. Tada su već znanstvenici napisali: „Naš rad sugerira potencijalni rizik od ponovnog izbijanja SARS-CoV iz virusa koji trenutno cirkuliraju u populaciji šišmiša. Pojava SARS-CoV najavljuje novo razdoblje u prenošenju vrsta ozbiljne respiratorne bolesti s globalizacijom koja bi dovela do njezine brze ekspanzije u svijetu i golemog negativnog ekonomskog utjecaja “. Iako su posljednje studije o Covid-19 pokazale da se njegov genetski profil dijelom razlikuje od modificiranog, nije nemoguće da bi dijeljenje ovog istraživanja između Kine i SAD-a, bez ostatka svijeta, moglo značiti da je netko natjerao nekoga da nastavi ta istraživanja u tajnosti, usavršavajući novi patogen.

Nekoliko dana nakon objavljivanja istraživanja, virolog s Pasterovog instituta u Parizu, Simon Wain-Hobson, komentirao je: „Istraživači su stvorili novi virus koji vrlo dobro raste u ljudskim stanicama. Ako je virus pobjegao, nitko nije mogao predvidjeti njegovu putanju ”. Američki molekularni biolog Richard Ebright sa Sveučilišta Rutgers u Piscatawayu, New Jersey, također je rekao: “Jedini utjecaj ovog rada je stvaranje u laboratoriju novog i neprirodnog rizika.” Zajedno s Wain-Hobsonom, Ebright je 12. studenoga 2015. uputio apel: “Znanstvena tijela trebala bi razmotriti slične studije sa stvaranjem himernih virusa (koji se umjetno dobiva miješanjem komponenti različitih sojeva, op.), temeljenih na cirkulirajućim sojevima koji su previše rizični. „ Sve ovo pokazuje da virus SARS sličan Covid-19 čovjek može široko modificirati modernim tehnikama bioinžinjeringa, što ostavlja vrata otvorenima za dvije alternativne interpretacije: bijeg bakterija iz Wuhan laboratorija ili difuzija u Kini, počevši od vanjskog nosača, koji bi u teoriji mogao biti američki“. Posljednjih je tjedana jedan od glavnih znanstvenika uključenih u kontroverzni eksperiment iz 2015., dr. Shi Zhengli, zamjenik ravnatelja virološke laboratorije Wuhan, više puta pokušavao u javnosti demantirati hipoteze zavjere. Pišući, s kolegama Zhou Peng i Yang Xinglou, članak objavljen u „Nature“ 3. (veljače 2020.), Shi je objasnio: „Genetičke sekvence virusa dobili smo od pet pacijenata u ranim fazama epidemije.“ Ha…

Nekoliko dana kasnije, 7. veljače, Shi je ponovio, malo prenanaglašeno: „Novi koronavirus 2019. predstavlja prirodu koja kažnjava ljudsku vrstu zbog održavanja neciviliziranih životnih navika. Ja, Shi Zhengli, kunem se svojim životom da to nema veze s našim laboratorijom. ” Zanimljivo je da su svi znanstvenici tijekom pandemije mijenjali izjave, od sedativnih prema opreznima ili od upozoravajućih i katastrofičnih prema smirujućima.

Nikad od znanstvenika poštenog novinara…

Koronavirus i duboka država

Prva zemlja na svijetu koja je posumnjala da biooružje stoji iza epidemije koronavirusa 2019-nCoV u Kini bila je Sjeverna Koreja. Zemlja je zatvorila granice, otkazala podzemni atomski test i odredila opću mobilizaciju. Među “lažnim vijestima” teoretičari zavjere koji su se proširili neposredno nakon epidemije, ušli su i u istraživanje koronavirusa koji je patentirao Institut Pirbright. Studija za koju neki bolji poznavaoci situacije tvrde da je napravljena kao za kokoše …

A nas svih zajeno kokošama stvaraju eksponenti duboke države (deep state), predstavnici globalizma, koji u ovom trenutku vide šansu za izlaz iz skandala, propasti valuta, potonuća ekonomije, bankarskoga sustava i u konačnici ispuhavanja financijskoga mjehura što su ga desetljećima bildali. U sjeni pandemije izronile su stoga važne afere vezane uz farmaceutsku kompaniju Glaxo SmithKline plc, vodeću svjetsku tvrtku za cjepivo i jednu od glavnih partnera DARPA-e, agencije na području stvaranja nove grane biologije, koju je Pentagon pokrenuo 2014. godine. Farmaceutski div stvoren je nakon beskonačnog niza sudskih skandala i presuda iza kojih stoji bezobzirnost u upravljanju lijekovima i, posljedično, utjecaj na zdravlje ljudi. Prije osam godina, primjerice, GlaxoSmithKline osuđen je za najveći slučaj medicinske prevare u Sjedinjenim Državama. No, treba znati da GlaxoSmithKline pripada MIT Make-It, konzorciju od 13 tvrtki kao što su Merck, Pfizer, Bayer itd., koji koriste softverske alate MIT Make-It koji usmjeravaju sintezu novih molekula i pružaju povratne informacije MIT-u za poboljšanje performansi. Zanimljivo je da 10 od tih tvrtki djeluje u Hrvatskoj, gdje svojim suradnicima omogućavaju visoka primanja i sve su među 25 tvrtki u državi s najvećim primanjima. Stoji to lijepo u medijima.

Nova fiksacija duboke države – pomama za cjepivom

Nije tajna da je rastreseni način života kojim živimo posljednjih mjeseci također manipuliran. U trenutku straha od pandemije, od ekonomskog pada, životne neizvjesnisti, vjerom u skoru pojavu cjepiva i pumpanjem informacija na tu temu postiže se jak psihološki učinak na javnost – pojavljuje se nada!

Sveučilište u Queenslandu obznanilo je kako je zatraženo da razvije cjepivo za nedavni izbijanje kineskog koronavirusa, koristeći tehnologiju brzog reagiranja koju je nedavno to sveučilište razvilo. Jer, istraga američkih tajnih službi je okončana, a pokazala je i obznanila 30. 04. da pandemija koja je napustila Kinu nije uzrokovana umjetnim ili genetski modificiranim virusom. Ovo su zaključci do kojih je stigla američka obavještajna zajednica. Američka obavještajna služba vjeruje da Covid- 19 nije umjetnog podrijetla, ali nastavlja prosipati informacije u vidu pitanja o tome dolazi li iz kontakta sa životinjama ili iz laboratorijske nesreće. Posljednjih dana američki predsjednik Donald Trump spomenuo je više puta nedokazanu teoriju da je Covid-19 mogao biti rezultat pogreške u laboratoriju Wuhan. Još jedna teorija.

Divovski GlaxoSmithKLine među prvima je sklopio komercijalne ugovore o cjepivu s Kinom, čim Sveučilište u Queenslandu potvrdi da je pronašlo prototip koji treba testirati. Američke i izraelske tvrtke također tvrde da su već pronašle cjepivo, što je izazvalo sumnje kineskih stručnjaka koji su u međuvremenu otkrili još jednu tajnu virusa Covid-19: postoje najmanje dva genotipa, jedan od visokih morbiditeta, ali niže smrtnosti, drugi je agresivniji i smrtonosniji jer je nastao neidentificiranom ljudskom interakcijom.

Generalni direktor GSK-a je ujedno i direktor Billa Gatesa u Microsoftu koji putem međunarodnog tijela CEPI, predstavljenog u Davosu 2017. godine, financira istraživanje cjepiva. GSK je također partner Pentagona i njegove agencije DARPA, koja već neko vrijeme u vojsci radi na biološkim istraživanjima.

Tijekom konferencije 2018. godine pojavila se odvjetnica-špijunka Avril Haines, koja je zahvaljujući Clintonovima i Obami u samo 12 godina protukla put u visoku američku politiku. Ona je tada jasno predvidjela rizik od pandemije respiratorne infekcije, baš kao što je to učinio i Bill Gates 2015. godine. Je li slučajnost i to što su u Ukrajini i Gruziji otvoreni brojni tajni istraživački bakteriološki laboratoriji Pentagona, koje je financirao Georges Soros, veliki globalist. Krug sumnjivih slučajnosti savršeno se zatvara upravo s već spomenutim predviđanjima bivše potpredsjednice američke kontrašpijunaže, Avril Haines. Osim što je upozorila na problem respiratornog patogena, iskreno je najavila i potrebu za zajedništvom u vidu novog međunarodnoga poretka. Novinari su poslije to posprdno nazvali najavom Duboke međunarodne države. Zašto se tomu čuditi? Interesi anglosanksonskih bankara-kockara, kako ih zovu neki pribraniji ekonomisti, bliski su interesima cionističkim pokretima, NATO – planovima, Mossadu, islamskim fundamentalistima, a svi oni zajedno kreiraju zabrinjavajuće geopolitičke scenarije, koji ne izuzimaju kao mogućnost ni tradicionalne ratove, koji bi mogli početi sukobima kako bi se ostvarili zajednički ciljevi duboke države, o kojoj se od početka pandemije otvoreno govori i u hodnicima obavještajnih službi poput CIA-e. Dualni interesi te iste duboke države jesu masonski sukobi (crvena i bijela masonerija), ratovi islamista i cionista, uništenje kršćanstva i militanstnoga islama. I jedne i druge financira upravo duboka država, pa tko god da pobijedi – dobitak je zajamčen.

Uspon i pad duboke države

Duboka država nije novi pojam, ali ni novi problem, samo mnogo intezivniji posljednjih tridesetak godina nakon pada komunizma, otkad se krakovi te iste duboke države šire i prema bivšim zemljama komunizma. O dubokoj državi govori se još od 14. stoljeća i pojave tzv. crnog plemstva. Okultisti su svoje najbolje biznise napravili na pričama i bajkama o dubokoj državi, odnosno – o Njima. No, tko su Oni? Novinari kažu kako je to skupina elitnih obitelji koja vodi Ameriku i kontrolira financijske rezerve i tokove financija u cijelom svijetu; nevažno je tko im pripada imenom i prezimenom; beskompromisni su i kupuju sve vrste elita, od političkih do znanstvenih u svim zemljama svijeta; diktiraju način života, a spremni su, što je žalosno do bola, prodati sadašnjost i budućnost svojih naroda kako bi zadržali moć.

Do toga zaključka došao je još prije Charles Wright Mills i to lijepo opisao u svojoj knjizi „Moćna elita“. Neki pak krugovi pripadnike duboke države nazivaju pogrdno korumpiranim mulcima, a žestoko se posljednih godina na njih obrušila svita suverenista, koji su jedva dočekali pandemiju kako bi iskočili s podacima o propasti svjetske ekonomije, što će je uzrokovati pohlepa i financijska bezobzirnost globalista, odnosno duboke države.

Svašta se može čuti i pročitati ovih dana o dubokoj državi, no ne i u velikim medijima bliskim većini vlada ili vlada u sjeni. Informacije o padu duboke države i propasti globalista također su dio jedne od zavjera koje se ispredaju pod skutom pandemije, a šire je suverenisti i light globalisti. Dvojbe, međutim, nema da neoliberalizam, eksponencija globalista, od 1971. godine, kada je Nixon oslobodio dolar od sprege sa zlatom, ima propulzivnost kakvu nikada nije imao u povijesti. Koronavirus, tumače znalci, ustvari je pokušaj da se pokrije slom neoliberalizma, koji je rastao poput mjehura na temelju tiskanja novca bez pokrića. Manje je poznato da je globalizam imao krize 1981., 1989. 1998. (na koju je utjecala činjenica da se globalisti nisu snašli u novim postkomunističkim zemljama), pa hipotekarna kriza 2007. i financijska 2008., od kada se u velike financijske sustave upucavaju goleme količine tiskanoga novca.

Financijsko tržište, koje se procjenjuje na tri milijuna milijardi, samo 25 posto je pokriveno državnim obveznicama, dionicama i nekretninama, ostalo je – mjehur. Od 1981. godine novac je povećan 46 puta, a robe samo 4 puta. Američki dug se za to vrijeme povećao 31 put (najviše je Amerikance zadužio Clinton). Prvi koji je na to zagunđao jest Donald Trump i optužio financijske institucije da vode narkomansku politiku.

Globalisti su, zahvaljujući light globalistu Putinu, prvo izgubili Rusiju, a izmakla im je sada i Kina Xi Jinpinga, koju ucjenjuju mogućnošću traženja odštete za pandemiju, i na toj tezi duboka Amerika želi okupiti svijet, ali bez Putina. Zato Europljani nisu pristali da se koronavirus nazove kineski virus. Učinila je to samo Velika Britanija.

Prije zaključka, valja znati da je financijska kriza započela prije pandemije, izrazito već u rujnu 2019. (gle čuda – sinkronizirano s pojavom sumnjive upale pluća i vježbi spašavanja od biološkog rata u Wuhanu!). Dakle, već u rujnu u financijski sustav Amerike ubacuje se deset milijardi dolara na dan. U studenom to je već 30, pa 35 milijardi dolara na dan; u prosincu je to 50, 75 milijardi dolara dnevno; u siječnju su to iznosi od 100 milijardi dolara na dan. Kada je financijsko tržište počelo u veljači gutati 150 milijardi dolara na dnevnoj bazi, proglašena je pandemija. U Europsku uniju ubačeno je 6.300 milijardi eura i obznanjena recesija.

Nakon pandemije, zaprijetio nam je preoblikovani život koji nas je društveno distancirao, ali i osvijestio da više ništa ne može biti isto ma tko da na kraju izvuče jači kraj, globalisti ili suverenisti. Budu li to globalisti, slijede nam prisilna cijepljenja, ma koji od svjetskih umova i filantropa stajao iza toga, siromašenje, bolesti, gubljenje radnih mjesta, naprasna digitalizacija? A budu li to suverenisti, morat ćemo podnijeti i još jednu rundu totalitarizma svih vrsta…

Stari bi Lenjin na sve rekao – nije dramatično. A Eintein – nije junački!

A mi, budući da smo u 60 dana apsolvirali Orvella, bacimo se na Huxleya i „vrli novi svijet“.

Korišteni izvori:

https://www.raicultura.it/storia/articoli/

https://www.mondadoristore.it/Giornalisti-comprati-Come-Udo-Ulfkotte/