Posljedice su bile drastičan pad cijena crnog zlata, do te mjere da su američki proizvođači plaćali kupcima da preuzmu naftu s tankera kako bi se ispraznila skladišta, jer jednom zaustavljen proces vađenja je za ponovno pokrenuti nevjerojatno skup i često neisplativ potez.

Tijekom travnja su se SAD, Rusija i Saudijska Arabija, uz ostale velike zemlje izvoznice nafte, uz kolebanje Meksika, dogovorile o smanjenju proizvodnje za tekući i sljedeći mjesec, ali to Rijad nije spasilo od klopke za druge u koju je sam upao. Naravno, i koronavirusna pandemija je učinila svoje, ali su korijeni propasti vehabijskog kraljevstva punio dublji. Tu je besmisleno naoružavanje najskuplje i najnesposobnije vojske u arapskom svijetu, čija je jedina „pobjeda“ gaženje tenkovima prosvjednika u Bahreinu 2011. godine, kada je saudijska vojska priskočila u pomoć sunitskoj dinastiji u Manami da je spasi od pobune šiitske većine koja se pobunila na krilima „Arapskog proljeća“. Tu je i skupa vanjskopolitička agenda Rijada, koja uključuje ratove u Siriji i Jemenu, naoružavanje brojnih islamističkih terorističkih i ekstremističkih skupina u svijetu, financiranje širenja vehabizma na globalnoj razini, a sve te aktivnosti su gutale stotine milijardi dolara. Sada je tome očito došao kraj, što je dobra vijest za muslimanski i svijet općenito.

Kolaps cijena nafte, zajedno s karantenom, prisilio je Saudijsku Arabiju na bolno povećanje poreza i odustajanje od socijalne potpore stanovništvu, a to je korak kojeg će mladi i uglavnom nezaposleni Saudijci teško primiti.

Ambiciozni planovi Mohammeda bin Salmana o smanjenju ovisnosti o nafti odgađaju se na neodređeno vrijeme. Saudijci se nikada nisu suočili s ovakvom krizom i teško je prognozirati što će se događati. Ono što je sigurno je da svi koji su u inozemstvu ovisili o saudijskom novcu moraju revidirati svoje poslovanje i uglavnom zlokobne aktivnosti.

„Saudijska Arabija je prisiljena poduzeti bolne, ali potrebne mjere kako bi podržala gospodarstvo“, rekao je u službenom priopćenju ministar financija Mohammed Al-Jadaan.

Prvo, vlasti su odmah povećale porez na dodanu vrijednost za tri puta, što će prvi osjetiti obični građani. Prije dvije godine zemlja koja živi od nafte nije ni znala što je PDV. Međutim, 2018. je uvedena takav porez, iako mali, od samo 5%. Od 1. srpnja PDV će porasti na 15%, što će za Saudijce biti šok.

Štoviše, od 1. lipnja zemlja ukida isplatu životne plaće, takozvanu naknadu za visoke životne troškove. Mjesečno je to iznosilo 1000 reala, oko 266 dolara, za državne službenike i vojsku. Zapravo je ta pogodnost prvi put uvedena 2018. godini kako bi se nadoknadio manjak prihoda sigurnosnog aparata i državnih službenika zbog poreza od pet posto za državne službenike i povećanja cijena plina. Sada ova „gospoda“ tu povlasticu gube.

Zapravo, saudijske vlasti priznaju neuspjeh reforme 2018. koja je imala za cilj diversifikaciju prihoda zemlje, a PDV je bio dio paketa tih reformi. Istovremeno, uveden je porez za strane radnike i trošarina na bezalkoholna pića i duhan.

Reforma 2018. bila je dio globalne strategije „Saudi Vision 2030“ za radikalnu ekonomsku reformu, koju je prije četiri godine osmislio samoproglašeni „doktor ekonomskih znanosti“ i prestolonasljednik Mohammed bin Salman. Nadao se da će pronaći nove izvore prihoda, uključujući kroz prihode od nafte i plina. U travnju 2016. princ je obećao da će do 2020. godine zemlja živjeti bez nafte i da Rijad neće zanimati kakve će biti cijene sirovina.

Nešto se čak uspjelo u tom smjeru. Od 2014. se udio prihoda od nafte i plina udvostručio se, na više od 83 milijarde dolara, te je iznosio trećinu proračunskih prihoda. Međutim, prema izvještajima stranih medija, proračun Saudijske Arabije i dalje se formira na temelju prihoda od nafte za 90%, a ne za 70%.

Arapski princ smanjio je financiranje programa „Saudi Vision 2030“, što znači da se saudijsko povlačenje od ovisnosti o nafti također odgađa na neodređeno.

Novi kolaps cijena nafte primorao je vlasti zemlje da se strože ponašaju. Sve to posredno ukazuje da je ekonomija zemlje u katastrofalnom stanju.

Vlasti zemlje prelaze na štednju, jer su troškovi mnogo veći od prihoda. Prema saudijskom ministarstvu financija, u prvom tromjesečju godine proračunski deficit zemlje iznosio je 9 milijardi dolara. Prihodi od nafte smanjeni su u odnosu na prošlu godinu za gotovo 25%, na 34 milijarde dolara.

Kraljevina se ne uspijeva nositi s proračunskim deficitom još od 2014. godine, kada je u dogovoru s Obamom u napadu na Rusiju isplaniran prvi ozbiljniji pad cijena nafte. Od tog trenutka državni su prihodi Rijada naglo opali, ali su vlasti nastavile ozbiljno povećavati potrošnju u nadi da će tim injekcijama pokrenuti gospodarstvo.

Prema lokalnom ministarstvu financija, akumulirani proračunski deficit od 2014. do 2018. iznosio je 313 milijardi dolara. Reforma iz 2018. godine trebala je pomoći u uravnoteženju proračuna do 2023. godine. Sada se od svega odustaje. Ogromno povećanje potrošnje se pokazalo kao surova šala.

Saudijski proračun se projicira po cijeni nafte od 70 do 80 dolara po barelu, dok je u Rusiji to oko 40 do 45 dolara. Stoga je, za razliku od Saudijaca, svih ovih godina ruski proračun u suficitu, a to je bilo moguće zahvaljujući povećanoj poljoprivrednoj proizvodnji, prije svega pšenice, vojnoj i drugim industrijama, kao i uvijek isplativoj proizvodnji i prodaji plina i preusmjeravanju naftnog izvoza na rafinirane proizvode, odnosno derivate, a prodaja sirove nafte je zadržana u okviru isporuka postojećih ugovora. Koliko Rusija prodaje sirove nafte iz Venezuele i Irana, to ne znamo, ali nije ni tema ovog članka.

„Krizu koju proživljava Saudijska Arabija svijet nikada nije vidio u modernoj povijesti“, žali se ministar financija Mohammed Al-Jadaan.

Objašnjava da su prihodi od nafte padali i zbog pada gospodarskih aktivnosti, dok je povećanje potrošnje rezultat neplaniranog opterećenja zdravstvenog sektora i inicijativa poduzetih za podršku gospodarstvu usred pandemije koronavirusa. Vanjskopolitičke avanture svog gospodara Al-Jadaan se nije usudio spomenuti.

„Situacija u kraljevstvu je kritična. U drugom tromjesečju će se povećati pritisak, a pad cijena nafte će pridonijeti smanjenju njene proizvodnje“, rekla je Monika Malik, glavna ekonomistica Abu Dhabi Commercial Banke.

Oštar pad cijena nafte u ožujku ove godine zahtijevao je od kraljevstva da potroši ozbiljan novac. Saudijci su potrošili 27 milijardi dolara za podršku gospodarstvu. Trećina iznosa otišla je za „rješavanje“ trenutnih potreba, dakle, kratkoročno je sanirana šteta. Druga trećina za podršku bankama i trećina za nadoknađivanje odljeva kapitala, procjenjuje Ziad Daoud, ekonomist Bloomberga.

Osim toga, Saudijska Arabija drži umjetno fiksni tečaj nacionalne valute. Stoga je lokalna središnja banka brže spalila rezerve kako bi podržala domaću valutu. Zbog toga su se rezerve zemlje na najniže razine od 2011. godine, na 464 milijarde dolara. Saudijska Arabija je za pokriće naftnog proračunskog deficita posudila još 19 milijardi dolara od međunarodnog tržišta kapitala.

Zbog toga se neto financijska imovina zemlje, rezerve središnje banke i državni fondovi, umanjene za troškove javnog duga, smanjila s 50% BDP-a u 2014., kada je nafta vrijedila 100 dolara po barelu, na 0,1% BDP-a, prema tekućim cijenama crnog zlata.

Da bi Saudijci smanjili proračun na nulu, bez deficita, cijene nafte bi se trebale više nego udvostručiti. Prvo, kraljevstvo je ušlo u “sukob cijena” s manjim rezervama, na primjer, u usporedbi s Ruskom Federacijom. Drugo, saudijske rezerve su sada pod povećanim pritiskom, jer je saudijska valuta čvrsto vezana za dolar.

Saudijci tako trebaju veće cijene nafte i zemlja je spremna ići na još veće smanjenje proizvodnje nego u okviru sporazuma OPEC+, koji je počeo djelovati 1. svibnja. S ovim dogovorom će Saudijci u lipnju smanjiti proizvodnju za dodatnih 1 milijun barela dnevno. Ukupno će kraljevstvo smanjiti proizvodnju na 7,5 milijuna barela dnevno umjesto 8,5 milijuna. To je smanjenje gotovo 40% od razine proizvodnje u travnju, kada je Rijad ljutito povećao proizvodnju. Nakon dodatnog smanjenja proizvodnje, Kuvajt će smanjiti za 80 tisuća barela i UAE za 100 tisuća barela dnevno. Osim toga, OPEC+ raspravlja održavanja pada proizvodnje od 9,7 milijuna barela dnevno i nakon lipnja, iako su u početku planirali postupno povećavati količinu proizvodnje.

Ovi potezi Saudijske Arabije su imali efekta na svjetske cijene nefte, koje su počele rasti. Do večeri 12. svibnja, mješavina marke Brent porasla je za gotovo 2%, na 30,21 dolara, a američka laka WTI nafta za gotovo 7%, na 25,82 dolara po barelu. Na to je utjecala i objavljena prognoza američkog ministarstva energetike, koja je malo povisila očekivanja za cijene nafte za 2020. godinu i snizila prognozu za proizvodnju nafte u zemlji, iako beznačajno. Međutim, u bliskoj budućnosti volatilnost cijena nafte neće nigdje otići i nafta će se i dalje kretati u rasponu od 24 do 35 dolara po barelu, vjeruju stručnjaci, a to znači da Rijad nastavlja sa „stezanjem remena“.

U svakom slučaju, može se konstatirati da je Saudijska Arabija izgubila naftni rat, kojeg je započela nakon otkazivanja prethodnog sporazuma OPEC+. Saudijci su u znak odmazde htjeli izvršiti udar na Moskvu i preplavili su tržište nafte u Europi i ozbiljno povećali proizvodnju. Međutim, intervenirao je neočekivani faktor u obliku pandemije. Sljedeći kolaps cijena nafte, zajedno s karantenom, pokazao se preteškim za Saudijce i sada su bili prisiljeni donijeti nepopularne odluke.

Kao i drugdje, krizu će platiti siromašni. Prije mjesec dana je ruski segment interneta aktivno raspravljao tko je pobijedio u svjetskom naftnom ratu: Saudijska Arabija ili Rusija. Sada možemo donijeti nedvosmislen zaključak da je gubitak Saudijaca mnogo veći. U Rusiji nema povećanja poreza i rezanja proračuna.

Međutim, ako je općenito teško naći pobjednike u ovako teškoj situaciji, jer ni uvoznici goriva nisu zadovoljni jeftinom naftom, oni koji su sigurni gubitnici su vehabije u cijelom svijetu. Razne skupine, od Kine i Filipina do Pakistana i Indije, od Irana, Iraka, Sirije i Libanona sve do Balkana i srca EU, od Središnje Azije do Afrike, čak i SAD-a i Kanada, sve će se vehabijske skupine, njihove džamije, medrese, islamski i drugi centri suočiti s manjim proračunom, a neke će donacije sigurno biti ukinute. Tu su i ratovi u Jemenu i Siriji, iako je Rijad od Sirije odustao nakon definitivnog poraza najmoćnije prosaudijske skupina Jaish Al-Islam u Istočnoj Gouti. Rat u Jemenu vjerojatno neće biti vođen istim intenzitetom i Mohammed bin Salman bi narednih tjedana mogao tražiti mogućnost „časnog izlaska“ iz jemenskog živog pijeska.

Sve u svemu, ovo su dobre vijesti. Naravno, ne i za Saudijce, ali to je njihov problem i imaju ulice prijestolnice, pa neka prosvjeduju. Dakle, sigurno je da će Rijad ograničiti svoje ambicije u islamskom svijetu, a što će biti u samom kraljevstvu, to se ne bih usudio prognozirati. Ovdje se uvijek sjetim Roberta Fiska, dopisnika lista The Independent koji je živio i radio na Bliskom istoku desetljećima, i još uvijek piše o zbivanjima u toj regiji, ali je rekao da ga nikada ne pitaju da daje prognoze za Bliski istok, jer se njegova kristalna kugla davno razbila