OTVORENO PISMO ERVINU JAHIĆU I JAVNOSTI

Dragi ‘predsjedniče’, nije prvi put da mi kradu ime zbora i grupa s kojima radim. Najzad, nije ni prvi put da me varaju i kradu.

Ali da netko, nakon 25 godina mojeg rada sa zborom Bulbuli, nasilno promijeni bravu i time zatvori vrata Preporoda – to graniči s bolešću koju ne znam imenovati.

Multinacionalni zbor Bulbuli razvijao sam i vodio punih 25 godina. I danas se ponosim šarenilom i svime što članice zbora pronose, jer to je naša i moja Bosna u Zagrebu. Bilo je i nesporazuma kroz to vrijeme, no tko može zamjeriti na ponekoj krivo izrečenoj riječi.

Međutim, nije riječ samo o Bulbulima. Tebi je ‘predsjedniče’ nekako zasmetala ljepota sevdaha i druženja članica Bulbula. Zasmetalo ti je i to što smo mogli pitati kako se i u što troši novac koji dobivamo za rad KDBH Preporod. Možda i to što ne možeš samostalno odlučivati o svemu. Novac je tu, još kad ne bi bilo članova … gdje bi ti bio kraj.

Dragi moj Jahiću, iza mene su desetljeća druženja s muzičarima cijele regije. S većinom od njih ostao sam prijatelj za cijeli život. Zato me boli što osoba poput tebe, s puno manje životnog iskustva, sebi uzima za pravo krasti ono što je moje. Poslije svih tih godina, nije nam ni u primisli bilo da će se pojaviti netko poput tebe i da netko može pomisliti da izbaci mene i te žene na ulicu.

Najzad, zašto Jahiću, ako za mene i Bulbule nema mjesta u Preporodu, nisi stvorio neki novi zbor s novim imenom, pa da Savjet za nacionalne manjine odluči želi li to financirati?

Ti želiš uzeti Bulbulima ime, jer to donosi novac, a članove ćeš izbaciti na ulicu.

Ovime pozivam moje kolege glazbenike, bošnjačke i ostale intelektualce, pozivam pravnike i tijela koja mogu promijeniti stvari, da ne dopuste ovu sramotu.

Ismet Kurtović