Pepeljuga je zaklon od raskrinkavanja dvostrukosti svoga života i identiteta našla u mutnim zakonima države sklepane u američkoj vojnoj bazi Roj Peterson. Jedan od njih, Zakon o zaštiti ličnih podataka, umjela je koristiti virtuozno i u kriznim situacijama pretvarati u neprobojni štit i neprovidnu zavjesu iza koje se krila istina o njenoj prošlosti vesele noćne djevojke i prema potrebi vješte prodavačice ljubavi, u kojem je vremenu splela i do svojih uboških dana sačuvala prilično pouzdanu mrežu simpatizera unutar vrlo korisnih policijskih i obavještajnih struktura srednjeg i nižeg ranga. Krim.inspektori po lokalnim policijskim stanicama mogli su – ako ništa drugo – sklanjati njeno ime iz uviđajnih zapisnika nakon racija koje bi policija radila loveći prestupničku sitnjež i kriminalnu buraniju što se bavila preprodajom ukradene markirane robe, rasturanjem, po mizernoj cijeni, razarajućih surogata kakvih skupih droga, ili snimanjem amaterskih porno-filmova u iznajmljenim jednokatnicama na rubnim dijelovima grada. Instrukciju o ponašanju policijskih službenika prema uhićeniku – koju je nadležni viši organ pojačao upozorenjem da se u slučaju uhićenja osobe kodnog imena Pepeljuga sa dotičnom ne smije u istoj prostoriji ostajati nasamo, da saslušavanju mora prisustvovati najmanje dvoje policijskih službenika, a – nota bene ! – preporučuje se, kad god je to moguće, i prisustvo treće, i to uniformisane ženske osobe – takvu je instrukciju, dakle, nehotice, na svoju sreću, sačuvao jedan penzionisani inspektor, kojemu je, nakon dva-tri brzojeba u službenom vozilu, zavučenom u šiblje i blato Darive, počela ispostavljati fakture u obliku traženja vrlo delikatnih usluga za čije izvršenje on nije imao dovoljno snage ni profesionalnog autoriteta. – Do podebljanja instrukcijskih stavki došlo je nakon što se ustanovilo da dotična mlada ‘prodavačica ljubavi’ raspolaže neuobičajeno širokom lepezom talenata i umijeća i da sankcije i eventualnu policijsku represiju redovno uspijeva izbjeći na jedan od dva načina: aktiviranjem požude u zagorjelom tijelu mladog uniformisanog muškog homoida i brzojeb nakon kojeg bi se dojučerašnji seljačić još pola sata tresao kao u groznici i drhtavim rukama palio cigaretu jednu za drugom, ili: vrištanjem i fingiranim padom unesvijest kao posljedicom tobožnjeg pokušaja silovanja od strane službenog lica. U obje varijante, iz policijske postaje izlazila je odmah, službenim autom odvožena do najbliže postaje Hitne pomoći, ili, ponekad, čak uz birane riječi izvinjenja, i do samog ulaza zgradurine u kojoj se, na nekom visokom spratu, nalazio njen stan, od susjeda i cijelog svijeta odijeljen teškim, tamnosmeđim blindiranim vratima sa dvije sigurnosne brave i nevidljivim okcem kamere, na zidu, iznad dovratka.