Još malo i završit će najduži dan u godini. Stojim u kuhinji i pijem već ne znam koju šalicu čaja umjesto da sam na nekoj egzotičnoj destinaciji gdje zagledana u daljinu, poput gospođe s razglednice, uživam u zalasku sunca ispijajući koktele. Moj susjed iz zgrade preko puta još uvijek sjedi za svojim radnim stolom obasjan svjetlom ekrana. Možda gleda gdje će na ljetovanje. U kutu prozora vidim samo njegov kratki vrat s izbrijanim potiljkom kako izviruje iz sniježno bijele majice i desno uho, duboko i mračno kao bunar bez dna. Nije ni trepnuo, da ne kažem, trznuo na ono što se popodne dogodilo.

Dakle, to njegovo uho bilo mi je tako lijepo da mi je došlo da mu nešto šapnem, jednostavno nisam mogla odoljeti. Izašla sam na balkon popiti čaj da mu budem bar malo bliže. Promrmljala sam par nježnih riječi samo da vidim kako mi to uopće ide, malo nespretno doduše, to zna biti tako na početku, i ispružila ruku da ga dotaknem, ali to me tako ponijelo da nisam ni primijetila kad sam ispustila šalicu sa čajem koja je sletjela na krov nečijeg auta. Ili pored, ne znam. Netko s ceste mi je dobacio neku bijesnu uvredu, ali mene nije bilo briga. Mislila sam samo na jedno. Šaptala sam i dalje, sve bolje, sve ljepše, kao profesionalna šaptačica. Divne rečenice šuštale su iz mojih usta preko balkona ravno u njegovo uho, u taj zavodljivi crni ponor što se nazirao iza dvoslojnog izo stakla. Jednom nogom sam već bila preko ograde dok sam seksi glasom šaputala svoju najljepšu, najkitnjastiju, najbarokniju rečenicu kao da sam neka glumica, prvakinja drame ili neki karizmatični revolucionarni vođa.

Šaptala sam sve glasnije, neki bi možda rekli i da sam vikala, no ja se ne bih složila. Već sam sjedila na ogradi s obje noge preko ruba i ako se dobro sjećam, taman kad sam kao u Matrixu htjela potrčati prema njemu, puknuo mi je glas, pa više nisam moglo ništa drugo osim da mu nježno pušem u to prekrasno uho koje nikada neće biti moje. I puhala sam i puhala tako dugo da sam se valjda onesvijestila i pala na leđa, ravno na teglu s ružmarinom. To je zadnje što pamtim.

Probudilo me graktanje vrane sa susjednog krova. Otpuzala sam u kuhinju. Bilo je već kasno. Pogledala sam prema zgradi preko puta. Htjela sam ga za rastanak poljubiti u potiljak, ali ipak sam to ostavila za drugi put.

Neka to bude iznenađenje.