Apsurdnost ove bolesti je u tome, što o njoj više odlučuju političari nego liječnici, što o njoj daju svoje mišljenje tajne službe, a ne zdravstvene službe, što se pojavljuje u dijelu, ionako ugrožene populacije, siromašnima i starcima. Naravno ima i onih koji ispadaju kolateralna šteta, mlađi i zdravi ljudi i djeca. Postoje službe koje evidentiraju broj zaraženih i umrlih, prave se statistički podaci, krivulje, matematički prikazi. Korona je postala tema naših dana. I prije je bilo pokušaja da se neki virus raširi po svijetu, da se proizvedu i prodaju cjepiva. Zadnje ovakvo sveopće ludilo zbilo se kad je proizveden Tamiflu, protiv ptičje gripe. I tada je bio vršen pritisak od strane politike i medicine, preko medija. Ali pritisak nije bio uspješan kao sada. Pa ipak, većina zemalja kupila je Tamiflu. No time što narod nije pristao na cijepljenje napravljeni su ogromni gubici, koji su pokriveni iz državnih budžeta. Na tome je tada i ostalo. Otada su se svake zime javljali novi pokušaji, koji su ostajali bez uspjeha. No, zahvaljujući razvijenijoj kompjuterskoj tehnici i medijima, koji su koncentrirani na senzacionalizam, spremni objaviti sve što im se čini kao tema od koje se može nešto zaraditi i političarima koji su i prije podupirali cijepljenje, akcija s koronom poprimila planetarne razmjere. Bilježi se do sada skoro deset milijuna zaraženih i oko pola milijuna umrlih s tendencijom dnevnog porasta. Te zastrašujuće broje igraju važnu ulogu i daju rezultate. Političari su učinili svoje, izdali naređenja, uveli izvanredne mjere. Jedino što se za sada nije uklopilo u plan je ljudska logika koja ne prihvaća sve što joj se servira. Ali javljaju se i teoretičari zavjere koje pokušavaju dokazati da je u pitanja virus sličan gripi, koji je laboratorijski proizveden. Time unose nemir i još veću skepsu i zabunu.
Dolazi ljeto i vrijeme turističke sezone. U Europi se smanjuje broj zaraženih i umrlih i mjere postaju labavije. Tako su nastavljena sportska natjecanja, ljudi ne moraju nositi maske, osim izuzetaka, može se putovati. Sve to donosi određene rizike. Pomalo je apsurdno vidjeti utakmice bez publike ili da nogometaši, koji u toku igre jedan drugome pušu za vrat ili pljuju u lice, čim sjedaju na klupu, moraju stavljati maske.
Sve to upućuje na neku nedosljednost.
Gledam samo grad u kome živim. Već više od mjesec dana nije bilo zaraženih. Ljudi su usprkos tome nosili maske u trgovinama, na ulici. Škole nisu radile, nije bilo sporta, čak su i restorani bili zatvoreni, o kazalištima i kinima I kafićima da ne govorim. Danas je sve drugačije. Restorani rade, kafići također, igraju se utakmice, doduše bez publike, ljudi ulaze u dućane bez maski. A ako se prati statistika, situacija ne samo da je ista, nego se malko i pogoršala, pa je sada u samom gradu dvoje, troje ljudi zaraženo. Da li su to stvarni bolesnici ili samo trebaju pokazati da opasnost još nije prošla. I da se ne treba igrati s vatrom.
Tako je ovih dana “teniski car” Novak Đoković s još nekoliko prijatelja i članova familije organizirao teniski turnir zvučnog imena “ Adria tour”. Već sam ideja naišla je na podijeljena mišljenja od pohvala do kritika. Pogotovu su glasni bili ljudi svijeta iz sporta, politike, pa i iz zdravstvenih krugova. Kad je započeo turnir u Beogradu, kritizirano je sve, od ponašanja sportaša, do ponašanja publike. Da li je bila u pitanju ljubomora ili strah.
Organizatori su tvrdili da pridržavaju propisa i turnir je nakon Beograda preseljen u Zadar. Na samom kraju dvodnevnog natjecanja jedan od aktera, Bugarin Dimitrov, požalio se da se ne osjeća dobro. Vratio se kući u Monaco i testiran je na koronu. Rezultat je pokazao da je obolio od Covida 19 i time doveo u opasnost ostale članove karavane. Turnir je prekinut i svi su podvrgnuti testiranjima. Navodno su još tri aktera zaražena. Jedan od njih i hrvatski tenisač Borna Čorić. U Beogradu je testiran Novak i njegovi.
Sve ovo sam pročitao u medijima.
Mene kao čovjeka koji prati i tenis i koronu zanima nešto drugo. Ima li zaraza Dimitrova neke veze i s Novakom Đokovićem i njegom odbijanjem da se cijepi. Da li je zaraza u malom teniskom karavanu puki slučaj ili nečija namjera. Da li se virus može posijati i postoje li ljudi koji ga namjerno prenose. Ako i nije namjera ona će sjajno poslužiti neprijateljima Novaka Đokovića kojih nije mali broj. Sad imaju argumente, jer se Novak drznuo sumnjati u koronu i cjepiva. Znam netko će reći, sve ovo spada u teorije zavjere, ali skeptik, poput mene, ima pravo da zna. Ako prihvatimo sve zdravo za gotovo, bit će onako kako nam kažu. Ni u što nećemo sumnjati i u sve ćemo slijepo vjerovati. Možda virus u grupi tenisača ima za cilj da kazni one koji ne vjeruju i ne slušaju. Možda sve i nije samo puki slučaj.
Ne vjerujem da će se prava istina ikada saznati.
Najbolje je baratati poluistinama je samo one mogu održati pažnju javnosti, a to je medijima najvažnije. Pažnja javnosti.
Zbog toga su potrebni ovakvi događaji jer oni pokazuju da se svakome može desiti da oboli od korone, da nema nedodirljivih i da svi moraju slušati, pogotovu oni koji su uzor mnogima.
I Novak Đoković je doveden pred zid. Morat će prihvatiti činjenicu da je iako najbolji tenisač svijeta samo sportaš i zabavljač, a da je ovo vrijeme potpuno drugačijih moćnika. Političara, tajnih službi, medicine i farmacije.