Ili iz Madrida, Rima, Lisabona, Stockholma, bilo kojeg grada na ovom bijelom svijetu izuzev Beograda.

Jedino se nešto događa u Beogradu.

Ne samo izbori.

Svakoga dana.

Svakoga dana hrvatski mediji znaju jedino i samo za Srbiju.

Ne postoji Slovenija, Danska, Francuska, nema Poljske, Češke ni Slovačke, nema nikog ni ičeg u Europi osim Beograda i Srbije.

I tu su sasvim nevini i Vučić i Beograd i Srbi. Pa sam je Vučić za Hrvate kazao:
“Bili bismo veoma zahvalni, skinuli bismo kapu, samo da nas puste na miru…”

Ali ne!

Ne mogu Hrvati bez Srba. OK, ratovali smo. OK, naročito nam je stalo do dobrosusjedskih odnosa sa Srbima, jer to je jamstvo mira na Balkanu.

No mi se ponašamo kao susjeda koja kroz špijunku gleda tko susjedima dolazi u goste.

Mi smo opsjednuti Srbima.

Dok se u Beču i Pešti, Londonu i Parizu, u Varšavi i Moskvi, avaj, nikada ništa ne događa.

Teško je živjeti u ovoj marionetskoj, provizornoj, teledirigiranoj državi koja hinji samostalnost, a ne smije ni trena okrenuti pogled ka Zapadu.