Stefan Simić: Nekada je najbolje ćutati o svemu

Fotografija: Jovica Drobnjak

Nekada je najbolje ćutati o svemu

Nekada je najbolje ćutati o svemu
Ništa ne komentarisati, ništa ne objašnjavati
Samo ćutati
Bez pitanja i odgovora

Umoran od svega, od svih priča, naklapanja, ljudi, skriven na neko svoje mesto
Na kome imaš pravo da te se ništa ne tiče
I da te ostave na miru, svi

Da ti ništa ne pričaju, ne poručuju, obećavaju
Samo da te nema, ili da te ne vide

Ne javljati se na telefon, ne odgovarati na poruke
Jednostavno se isključiti
I bar malo se odupreti teroru
U kome si svima na izvolte i „aktivan, online“
Da odmah misle da imaš nešto protiv ako nisi tu ili im se ne javljaš
A ti si samo željan sebe i svog mira
Svojih misli, tišine, ćutanja

Kada nikome ne moraš da se pravdaš, objašnjavaš, izvinjavaš
Samo bi slobodno da dišeš, željan svežeg vazduha
Van svih onih koji misle da polažu pravo na tebe

Nekada je najbolje ćutati o svemu
Ne ulaziti ni u kakve rasprave, dogovore, prazne priče

Ne biti ni pametan, ne biti ni glup, ne biti ništa
Od svega onoga što drugi misle da jesi
Ili treba da budeš

Samo se odmoriti od toga
Od svih malih i velikih poslova, uloga, dogovora, javnosti, dešavanja
Moranja, očekivanja, pritisaka

Jednostavno zaćutati
Prikupiti snagu
I videti kako i kuda dalje

Ako se može tim putem dalje
Ako ne, okrenuti novi list

Nego se gušiti u tome svemu, kao riba u prljavoj vodi, dok toneš i toneš
Glumeći da si prisutan, da ti je dobro i da uživaš
Dok niko ne zna stvarno kako si
I koliko ti je nekada pun svega toga što pričaju, poručuju…
U toj gomili glasova koja nešto objašnjava ili se namece

Dok bi ti najradije tišinu, mir, spokoj

Zato treba znati zaćutati
Skloniti se i nestajati
I vraćati se nov, svež, drugačiji, ponovo rođen
Obnovljen u nekom svom izvoru

Ili se mnogima ne vraćati uopšte
Ne dati im više ni sekundu svog života
Ne prljati se sa njima

Bez toga, u stalnoj trci da budeš svima na usluzi
Svuda stižeš
Ali sebe zaboravljaš
I svoj lični predah na koji imaš pravo
Da pustiš sve iz sebe, kao kada letiš, ili plačeš, oslobođen od svega

A pre svega imaš pravo da budeš nasamo sa sobom
I da ti bude dobro

Ili kako već

Samo da ti se niko ne meša u to tvoje, samo tvoje, u svetu intimu
Koju bi da zadržiš za sebe
Daleko od svih