Izbori se bliže. Eto nama još jednog festivala demokracije. I poput svakog festivala na kojem obično dobro popijemo i ovaj festival završava mamurlukom, glavoboljom i lajanjem na zahodsku školju. I tako do sljedećeg festivala demokracije.

Ove godine na izbore izlazimo 5.7. Za razliku od prošlih festivala na ovom se kandidira i dobar dio prijatelja iz stvarnog i virtualnog života. Evo, svih vas pozdravljam. Dragi ste mi. Cijenim to što radite i cijenim kakvi ste ljudi. Imam ih i s kojima se po svjetonazoru nećemo nikad složiti pa da imamo još sto života.

Prije 30 godina sam dobio pravo glasa. Prvi izbori za parlament. Zastave po svuda. Teške riječi i opasne. Umjerene i radikalne. Neki su pratili kandidate sa strepnjom što će se dalje dogoditi . Neke je ponio zanos. Neki su vidjeli dobru šansu da kapitaliziraju i legaliziraju mutne poslove prijašnjih decenija. Zamijenili staro za novo. Rekao bi Sejo “Stari nam je postao fora, kantonalni ministar”

Neka sjećanja su odavna izblijedila. Nešto kroz maglu je ostalo kad smo iz zajebancije išli na svaki predizborni skup vikati “Tako je!!!”. Stariji ljudi, poput mog rahmetli starog, uvukli bi se u odijelo kao i prijašnjih izbornih godina. Kažu, to je svečno. To se poštuje. Moraš biti lijepo obučen. Ne možeš na izbore kao gelipter. Što će ljudi reći? Itd. Odijelo odaje šmek ozbiljnosti situacije, ali i poštovanja da li sistema ili što običan puk može birati/izabrati.
Kažu da odijelo čini čovjeka. A tada kandidata u odijelima nije nedostajalo. … Kao ni na izborima koji su slijedili narednih godina.

Dakle, po dobrom starom običaju tada ništa nisam kužio šta sad tu, tko i zašto i tko su ti ljudi u odijelima. Ipak su prioriteti bili sa 18 godina koncerti, Palah, odlazak subotom u Grote, Imperijal i poslije toga zabijen ko stup na burek kod Braće. Briskula i treseta u Kostrenki, sramežljivo “kontanje” komada koji ti se svidio. Odlazak kod Video Darka po filmove i Joy Division na usima. Kiki bi rekao šta Joy Division – Christian Death.

Puno godina kasnije dođe čovjeku do glave da sam tada kao i ogromna većina tadašnjih osamenastogodišnjaka – bacio glas. Birao jesam ali su za svih nas izabrali ljudi koji su tada imali godina koliko ja sada. Ono, hvala vam što ste nas zajebali. Recite nam bar sorry generacijo 69/70/71/72. Nema problema. Nisam vam tada zamjerio a ne zamjeram ni sada. Ali zato ču pokušati ne napraviti istu grešku.

Sve ove godine smo između ostalog, glasali u ime naše djece. Našu djecu nitko ništa nije pitao. Za razliku od nas današnja djeca imaju veću mogučnost informiranja. Kritični su i koliko god netko mislio – znaju razmišljati. Ok, logika ih malo manje ide ali … 🙂

I zato ću ove izbore dati glas onome za koga će glasati moje dijete koje će s ovim izborima po prvi puta glasati za Sabor. Biti će 5.7. festival demokracije i samo zbog njenog prvog glasa ću staviti kravatu. Ne zato što sto sam kao moj stari, nego zato što ću poštovati i slijediti njenu odluku i zaokružiti njen izbor. Zato što zbog samog sebe neću biti u situaciji da se moram ispričavati generaciji 98/99/00/01/02 kad budu došli u moje godine.

I to joj je ujedno i želja za njen 20ti rođendan koji pada baš na 5.7. Neka imaju bolji svijet koji ce sami odabrati. A vi se kandidati potrudite da dođete do njih.