OTAC SE VRAĆA SA SLUŽBENOG PUTA
Ništa u rukama nije imao tata
kad je uznenada, s vrata, reko:
Evo me!
Niste, zar, mislili da sam umro?
Kuća tako skocila
da majka kroz nju propade:
Svi su nam govorili da jesi,
a mi smo uvijek znali da nisi!
Penjemo se
nas trojica
uz planinu
našeg oca.
Usput ga posvuda
ljubimo, ljubimo, ljubimo
da mu ruke
nikada više
ne budu prazne.
