Abdulah Sidran: OTAC SE VRAĆA SA SLUŽBENOG PUTA

OTAC SE VRAĆA SA SLUŽBENOG PUTA

Ništa u rukama nije imao tata
kad je uznenada, s vrata, reko:

Evo me!
Niste, zar, mislili da sam umro?

Kuća tako skocila
da majka kroz nju propade:

Svi su nam govorili da jesi,
a mi smo uvijek znali da nisi!

Penjemo se
nas trojica
uz planinu
našeg oca.

Usput ga posvuda
ljubimo, ljubimo, ljubimo

da mu ruke
nikada više
ne budu prazne.