Ljetne oluje

Pojave se iznenada,
Zatresu se škure,
Oblak taman kao tupa
Bol, podignute kante za
Plastično smeće, lete u
Zraku, kao avioni bez motora,
Lete bez smjera, u vrtlogu
Koji na cesti baca djecu i
Trudnice u isti krug.
Vrte se slike iz onog svijetlog
Jutra, kad su sljemenske staze
Bile samo dužnost, izazov od
Prije tako puno godina.
Ljetna oluja ovdje ne donosi
Hladni plod, led po mojoj svijesti,
Samo se oko mene vrte slike onog
Što je moglo biti, a nije, onog što je
Tu, a možda je prezrelo, nedozrelo,
Svejedno, život je konačno potaman,
Po mjeri, kao davno skrojena tunika
Koja je jedva čekala svoj prvi javni
dan.