Dubravka Belas: Izlazak iz grada

Fotografija: Sanja Šantak

Izlazak iz grada

Pred semaforima vitla crni dah osvijetljenih autobusa. Šutljiva su tijela zalijepljena za prozore i i razmak je među njima vidljivo gust.

U upaljenim su zjenicama još kolodvorske stolice od crvene plastike, šalice koje se puše, čovjek koji je jutros u hotelu “Dubrovnik” vidio Isusa.

Ulice su sve mračnije, sve je manje dućana. Ulazi u kuće izgledaju začepljeni, prozori zazidani, čini se da ovdje nitko ne stanuje. Prolazi stara žena. Oprezno korača jer snijeg škrto prosijava i ulice su kao posute brašnom.

Izlog prodavaonice čarapa poprište je uredno počinjena zločina: ženski su bokovi zalijepljeni za podlogu, noge podignute uvis, na njih navučene čarape protkane zlatnim nitima.

Brzina se ujednačuje, na posljednjem su raskršću upaljene žute žarulje. One čine da se rijeka, koja upravo na posljednjoj okuci postaje lijenom, bolesno sjaji.