Napojit će te vakuum

Napisat ćeš večeras tako laganu pjesmu
Da će ljudi od nje dobivati krila
I željet će s njom letjeti
Jer inače ne mogu
Misle na smrt, novac
Bez ljubavi vođene riječi
Završavaju u ponoru
I didaskalije kažu da glumica
Mora pojesti dvotočje
Da mora povraćati zarez, jednu misao
Mora žrtvovati na oltaru
I tako se vodi rat jednog jezičnog entiteta
Protiv drugoga
Zaraćene imenice postaju militantne
I kreću se same, bez glagola
Nema biti, nema imati
Nikoga drugoga osim kreketa entiteta iz jezika
Dolazi zatim riječ naopako
I riječi se slože u paklene naprave
Koje samo što ne eksplodiraju
Na njima se odmaraju oni dokoni koji ne shvaćaju igru
Niti osjećaju rat, nego švercaju sitna značenja
Pa ako prođe, dobro prođe