Međunarodna izložba plakata tolerancije, kao dio međunarodnog projekta ‘Tolerancija’ autora i kustosa Mirka Ilića, koja okuplja 150 autora iz cijelog svijeta, otvorena je na pješačkoj zoni grada Siska 20. lipnja uoči obilježavanja Dana antifašističke borbe 22. lipnja.

Ovodobni portali najave to vrlo skromno i onda, umjesto da navedu što i kako, stave to u kontekst, raspišu se o svjetskoj slavi Mirka Ilića za kojega ova sredina nije imala ‘tolerancije’.

Svakako, ne samo stoga, rečeni je Mirko u USA stekao zasluženu slavu, kao i Nikola Tesla onomad.

Kad je već riječ o Zagrebu i Tesli, a u kojem je odrastao Mirko Ilić, nije loše prošetati do Gornjeg grada i baciti oko na ploču u Ćirilometodskoj ulici, na zidu zgrade u kojoj je danas Skupština grada Zagreba.

“SMATRAM SVOJOM DUŽNOŠĆU DA KAO ROĐENI SIN SVOJE ZEMLJE POMOGNEM GRADU ZAGREBU U SVAKOM POGLEDU SAVJETOM I ČINOM – REKAO JE U OVOJ ZGRADI NIKOLA TESLA 24. SVIBNJA 1892. GODINE KAD JE GRADSKOJ OPĆINI PREDLOŽIO IZGRADNJU CENTRALE IZMJENIČNE STRUJE“

Tesla je tada izračunao da bi slapovi Korane kod Kaluđerovca mogli dati snagu za napajanje 25 tisuća žarulja u Zagrebu, a o njegovom prijedlogu elektrifikacije grada Zagreba detaljno su 25. svibnja 1892. izvijestile tadašnje Narodne novine.

Rečena ploča je tamo i danas, ali nema podatka o tome da su tadašnji uhljebi (ukrusi) grada Zagreba njegovu ponudu – odbili.

Usprkos zalaganju Milana Amruša, tadašnjeg gradonačelnika Zagreba, koji ga je pozvao da zastupnicima skupštine grada Zagreba objasni mogućnosti elektrifikacije hrvatske metropole, za to nije bilo sluha.

U zaboravljenim spisima pronaći ćemo i izvore iz tadašnjeg tiska koji Nikolu Teslu, primjerice, opisuje ovim riječima: “…Gospodin Tesla po prilici 35 godina star, visok tanak kao jela rodnog si kraja, crnih kosa i očiju, na svome širokom čelu nosi pečat genija”.

Hajde, zašto tako opširno o prošlosti, pita uznemireni građanin?

Zato što smo te subote, 20. lipnja ove godine u ovom stoljeću, sjedili u lokalu ‘Zlatne godine’ uz Kupu, u centru Siska mi stvarni ljudi. Osim posebne i drage osobe za stolom s nama, nitko nije znao gdje su tog dana, u nedalekoj pješačkoj zoni, postavljeni plakati međunarodnog projekta ‘Tolerancija’ autora i kustosa Mirka Ilića.

Što je ostalo za nama osim lijepog sjećanja.

Na Teslu onomad, o kojemu lažu na zagrebačkim pločama.

Kao i o toleranciji koju promovira putujuća izložba plakata što je priređuje Mirko Ilić kojega Zagreb želi zaboraviti.

Kao i Teslu.