Ivana Šojat: Domoljubljem se sve može opravdati

Iza domoljublja i obećanja svašta se može skriti. Domoljubljem se gotovo sve može opravdati. Sjećam se “domoljuba” koji su devedesetih poštenim ljudima drugih nacionalnosti oduzimali lokale, prepisivali ih na svoje supruge, sestre, braću. Sjećam se i onih koji su iza dimne zavjese krvoprolića dilali oružjem, drogom, gorivom. Sjećam se i onih koji su unaprijed znali sve, pa su se još za raspadajuće Juge osigurali izuzetno povoljnim kreditima, pa “privatizirali” društveno nakon što su iz one partije prešli u onu stranku. Čak i oni koji to ne žele priznati znaju kakav se sve ološ krije iza deklarativnog domoljublja.
A obećanja? Obećanja o pravdi i pravednosti? Ima li još istinski ikog tko u njih vjeruje? Čak i među onima koji brane neobranjivo? Jedan detaljčić o pravdi: kupite li (na jedvite jade i robovski prisegnete nekoj od banaka koje nisu u hrvatskom vlasništvu) kućicu ili stančić, država će vam naplatiti “neku siću”. Ne uplatite li to u državni proračun, nagrabusili ste. Istodobno imate tzv. “liste srama” divovskih poreznih dužnika koji godinama, desetljećima ne plaćaju ništa i ništa im se ne događa. Velim: ništa, jer njima je sram nepoznata kategorija, jer nekima od njih naposljetku se i “oprosti” brisanjem dugovanja. Zahvaljujući nekim vezama, sponzoriranju nekih kampanja…
U nas je gotovo magično s tim domoljubljem kojim se svatko može zaogrnuti. I dalje nasjedamo na isti trik istih opsjenara. U Belgiji, recimo, na izborima Belgijanci od kandidata traže programe, ekonomska, socijalna rješenja. Oni su uistinu domoljubi. Pokazuju to prigodom svih državnih blagdana, no na izborima traže istinska rješenja. Ako ih oni koje su izabrali izigraju, bune se, štrajkaju, ruše vlade. Mi šutimo. Mi smo čudo prirode. Čeprkamo po prošlosti i sanjamo budućnost.
Mislim da je vrijeme da stvari sagledamo onako kako treba, da razmotrimo kandidate jednog po jednog, procijenimo njihove istinske sposobnosti, a ne sposobnost da nam obećaju nešto što nikad neće ispuniti. I ne nasjedajte na floskule poput rasta prosječne plaće. Prosječna plaća je dužnosnička raskoš jednog od njih plus vaša crkavica podijeljeno s dva. Meso i kiseli kupus. Budite pametni. Zlostavljane i silovane žene, djeca u sirotištima bit će vam zahvalni. Možete vi to!