O ovim se izborima može mnogo pisati i tek sada predstoje prave stvari, no da izdvojimo u kratkim crtama ključne točke:

– rezultati su ispali mimo svih istraživanja i predviđanja
– najveći ključ izgleda jest u izlaznosti – ona je bila jezivo niska, 46%, što nije slučaj čak ni u Srbiji prije dva tjedna kada je opozicija bojkotirala (!) izbore, čak je tamo veća bila izlaznost
– razlozi niske izlaznosti: koronakriza (manje), ljeto i loša organiziranost za glasače izvan mjesta prebivališta (srednje), opća odalečenost od politike kao bitne društvene djelatnosti (najviše)
– bez obzira na to, raspodjela mandata takva je kakva jest, a u toj niskoj izlaznosti HDZ-ova mašinerija odradila je svoj posao, očito su stvarno znali što rade, a Plenković kojega se navodno ruši cijelo vrijeme jer je “prelijevi za HDZ” bilježi najveće pobjede HDZ-a još od 1995. godine – bez obzira, ponavljam, na izlaznost
– SDP je pak doživio svoj debelo najlošiji rezultat unazad 25 godina, široka koalicija im nije donijela baš nikakav sinergijski efekt, izgleda da su vrlo jako odalečili svoje tradicionalno biračko tijelo i da im sada predstoji ili se stubokom mijenjati (što nije jednostavno jer izgleda da su to jako zahrđale strukture) ili će jednostavno propasti
– u SDP-ovo biračko tijelo, ali sigurno ne samo i među njih, penetrirala je zeleno-lijeva koalicija koja je ostvarila izvrstan rezultat u Zagrebu, a ukupno osvojila više mandata nego je itko mogao pretpostaviti – dijelom je to honoriranje njihove istinske opozicijske pozicije u Zagrebu, a dijelom i izraz težnje lijevog ili ljevijeg biračkog tijela
– Škoro i njegovi dobili manje nego što su očekivali, a zbog uspjeha HDZ-a pada im u vodu onaj tragikomični zahtjev za koaliciju da Plenković ne bude premijer
– Most se održao na životu zahvaljujući novim akvizicijama, ponajviše Raspudićima koji su im nosili važan dio kampanje
– HNS je preživio čak i ovo, i sada bi opet mogli biti čimbenik u vladi
– bez Sabora su ostali Bandić (ogroman debakl!) i sekta oko pernarista – i jedno i drugo je dobra stvar
– Plenković ima ogromnu priliku afirmirati svoj umjerenjački kurs i unutar stranke i unutar zemlje, ali i za sliku Europi koja je njemu ipak vjerojatno na najvišem mjestu – sada ima priliku do parlamentarne većine opet s manjinama, HNS-om, Čačićevim reformistima i pokojim letećim “žetonom” koji bi mogao doći kako iz Škorina “pokreta”, tako i iz Restart koalicije