Šta u Srebrenici, a šta u Bosni

U Srebrenici živi tišina
nedočuhna,
u Potočarima bijelost
čamna.
Jednom su ljudi
čovjecima prišli.
U Bosni smrt duboku
starost doživi,
života je malo
i svaki dan ga biva.
Jednom je svjetlost
ostala tamna.
Tako je zagrobna smrt
naša postala,
a prostor okužen — ko
bokče gladan.
Nekad su zaboravili, a
vječno se sjećali,
lahko se strmoglavili
i otrova hlaćali.
Sad iz zemlje kosti naše
niču:
ne bez kiše i bez Riječi
kajne.
Ocvale su naše kosti,
dječije lobanje
na mlijeko Majčino
mirišu.