Lica: Namjesnik Ružni Boro, Vazal Mili-Ispaša i Sjena Gaje Petrovića

Scena – Aula Filozofskog fakulteta sablasno prazna, tu i tamo pojavljuju se sjene koje lelujaju i plešu. Namjesnik Boro i njegov vazal Mili-Ispaša sjede na klupi. Tu i tamo škripe prozori od propuha…

Namjesnik Ružni Boro: Aristokracija, crvena, plava, zelena, bilo koja, je zastarjela. Isto kao i filozofija. Danas se cijeni ono što je tradicionalno najvrijednije, seljački razum. Ne trebaju nam te sablasne misaone vaške koje i sve samo dovode u pitanje i sumnjaju u privatnu inicijativu i Boga. Zato ćeš ti, Mili-Ispašo, reformirati Filozofski fakultet.

Sjena Gaje Petrovića (tišim glasom iz daljine od par metara pjeva): Što te jače stežu, to se više pišti/ pravi um brine jedino, da se znanje ne ništi/i jer ova tupa svita, eto, još živi u sferi mita.

Mili-Ispaša: Što ova sjena trabunja. Nema pojma o današnjoj društvenoj strukturi. To je ponor misli i morala. Evo vidite namjesniče, ja ću to reformirati Filozofski faks po temeljnom principu stada. I to, dakako, na naučnoj osnovi. Neće tu više biti nikog Nečastivog na fakultetu kako je to bilo do sada u društveno impotentnoj strukturi bez pravih vrijednosti. Samo snažan i zdrav kolektiv može zaustaviti regresiju u kulturi. To sam obrazložio u svojim spisima. Nadam se da će ih u budućnosti netko i pročitati.

Namjesnik Boro: Ova institucija do sada je bila karcinom cijelog Sveučilišta. U njoj su se krili ostaci šumske marve, neprihvatljivog moralnog zanatstva i prosti intelekt koji sve što je neprocjenjivo važno za naše društvo sunovrati u govnarske kukce ili neku stoku. Baš te zato vi kao veterinar izabrani da je stavite na tako odvratne muke da će im se nakon toga moje idejice činiti ne samo divnim nego i jedinim važnima za izgradnju novog, ispravnim institucijama vjernog čovjeka i društva.

Sjena Gaje Petrovića (pjevuši): Oj zabrano pameti, oj gluposti nemila, na tvojoj rodnoj grudi nikome se ne živi, pođite radije vas dvoje na livade bujne, gdje raskošni pašnjaci stoje, satrvene se laži i sebe boje, ej seljo, što će s tobom biti, jeli znaš?

Mili-Ispaša: Koja je ovo mrcina od sjene. Sad nas i plaši taj epigon Karla Marxa kojeg su čak i samoupravljači nabili na kolac. Vidite namjesniče, mi moramo radikalno reformirati Filozofski jer će nas, ako to ne napravimo studiozno i s dobrom vjerom, to baciti u još veći genetski krkljanac. A iz toga ne može ispasti ništa dobro. Odlučio sam da budem perverzan, iako kasnije završio i na mjestu ministra pravosuđa.

Namjesnik Ružni Boro: Slažem se s vama. Treba zaštititi naše elitne djevojke pune jedre snage od ovih probisvijeta i stvar svesti na prirodne procese. Pas mater, dosta je bilo anarhije. Evo vidite. Nema ni otpornosti krda bez primijenjene praktične sociologije i filozofije koja je tu gotovo zdravorazumski potrebna. Sutra ću vam u kabinetu sve potpisati da možete odmah raditi sve što vam je volja. Činjenice su bitne, one su čvor snage na našoj strani protiv filozofske ušljivosti.

Mili-Ispaša: Baš je banalno to što su napravili od ovog fakulteta jer nema nikakve praktične koriti od tih ideja koje ih opsjedaju. Ova ustanova je i za profesore i za studente bila tortura za prisilno ljenčarenje i dokolicu. Nego Namjesniče, gdje su svi nestali? Tu smo već sat vremena a nema nikoga.

Namjesnik Ružni Boro: Ma pustite kolega. Namjerno je to. Bojkotiraju nas. Ma poludjeti ću od tih podmetanja i opstrukcije moje osobe. Koriste najbljutavije demokratske instrumente kao bi izbjegli predstojeću čistku ove smrdljive močvare. No, ne znaju oni da nije izumrla naša apostolska uloga, karakter i vodstvo.

Sjena Gaje Petrovića: Kreni, pjesmo kreni, kad luđaci poju i skorojevići gude, nema nam druge, nego popit koju!

Mili-Ispaša: Sve su to bile kreature koje u se u alkoholu ispucale. Nisu imale pojma o mesu, crijevima, mišićima. Valjda u mislili da će tako sačuvati svoje organe. Oblokavanjem. Bio je to glup, jednostavan i nikakav život. Daleko od bilo kakve naučne osnove.

Namjesnik Ružni Boro: Tako mi namjesničkog lanca, vi imate pravi instinkt da uočite sam karakter ove stvari. Vama treba i katedra ovdje, kako bi ste taj potencijal podijelili s mladima, a ne da ih obuzima tek razdraženost njihovih čula.

Mili-Ispaša: Ja mislim da ću to uspjeti. Ako znam sve o stoci sitnog zuba, kako ne bih znao s ovim, ha, ha, sljedbenicima unutarnje pustoši i mekanog bitka. Gdje su oni od toga da shvate koliko je, recimo, bilo epohalno izumjeti janjeću paštetu.

Namjesnik Ružni Boro: Glas mi je u glavi govorio da ste vi pravi izbor. Sad vidim da je bio u pravu.

Mili-Ispaša (Očarano): Glas Božji?

Namjesnik Ružni Boro: Malo meketaviji.

Sjena Gaje Petrovića (pjevušeći): Ničice da pljunem, ne bih nikad na paštetu pao, i da me i sam Nečastivi prati, meketanje ipak, treba pokopati!