Moj prijatelju, kao čelik jekni,
Pod korijen roni, traži zlatnu rudu.
U šumu uđi, pred panjeve klekni,
Da posvjedočiš tom mističnom čudu.

Lišćem nas ljeto ovija ko plahtom.
Na zemlji leže beskrajna bogatstva.
Još zadnji pozdrav zelenilu zlatnom:
Jesmo li i mi dio toga bratstva?

Hodamo sporo, dok drveće šuti,
Slušajuć svoga mračnog potkornjaka.
Neka se gruda u prsima skruti,
A cilj je dalek milijun koraka.

Skrojismo stvari sve po svome metru,
Al’ teško ćemo ostvariti naum.
Jer život tek je ljuljačka na vjetru,
Koja se njiše zwischen Tag und Traum

20. srpnja 2020., Flora Green