ELEKTRONSKI KVADRIPLEGIČARI

Pitam se koliko dugo bismo živjeli
bez elektronskih pluća
za koje smo vezani tijelom koje nije naše
- kvadriplegičari s infracrvenim svjetlom u glavi
bez usisavača s kojim skupljamo paučinu
u uglovima naše svesti kojoj ne dozvoljavamo
da izađe bez pudera za lice
bez sijalice koju obožavamo poput boga Sunce
bez mašine za miješanje hljeba
koja nas hrani glutenom i aditivima s oznakom E-215
jer ne može da udari tijesto po stolu
kako bi omekšala teško srce čovječanstva
I kako bi nam bilo jasno da se samo tako može uhvatiti vazduh
kao aditiv iz starog vremena bez kojeg nismo nitko i ništa
bez megapiksela s kojima vidimo svijet
i bez kojih smo slijepi
bez vi-fija s kojim govorimo sve jezike odjednom
i s kojima smo znalci, ali ne i mudraci
jer samo smo poznate face koje žive u limenci
koliko dugo bi živjeli bez elektronskog protoka krvi
u našim facijalnim kapilarima
bez čipirane demokracije
koja nas stalno nosi u džepu
tako da nas uvijek može nazvati
kad bi joj zatreba kad zaželi da bude slobodna

(Prev s makedonskog: Borče Panov)