Stefan Simić: Kučkari

Kučkari

Samo ćete na ovim prostorima za ljude koji vole pse da čujete pogrdan naziv – kučkari
I nigde više na svetu

I da li ima nešto odvratnije od tog izraza, i čemu on uopšte
Samo da bi se unizila čovekova ljubav prema psu, i obrnuto

Pritom je ta reč nastala od reči “kučka”, koja znate već kakvo značenje ima u narodu, i na šta se to svodi…

Još se ovih dana mnogi naslađuju što ljudi ne mogu uveče da prošetaju svoje pse
I ironično govore – šta li će sada kučkari, e baš mi milo što i njima udarili zabranu… –

Kada god čujem taj izraz, meni bude neprijatno

Prvo zbog tog banalnog svođenja čoveka što ima psa na profesiju kučkara
Kao da se samo time bavi 24h, i nema drugih zanimanja

Drugo, iz svog nekog kompleksa, pošto se ti ljudi druže međusobno, razgovaraju
Pa bolje i o psima, nego da ćute
Ili i da ne izlaze iz svojih zgrada, kuća

Bukvalno ćete kod nas pronaći negativne etikete za sve što je pozitivno

Ako lepo govoriš – ti filozofiraš

Ako imaš hobi – ti si zaluđen

Ako si posvećen nečemu – tebi je ispran mozak time

Ako si ljubazan – ti se foliraš

I to sve nastaje iz pakosti ljudske
Čime se ograničava sloboda
Da mnogi nesvesno odustaju, i pre nego što se posvete nečemu

Samo da ih ne bi sačekala takva, ili slična etiketa

A upravo ti koji lepe etikete svima na čelo
Čime oni mogu da se pohvale

Kada se priča loše o drugima, uvek su prvi
Ali kada se govori o njima
Često nema šta da se kaže

I zato, nema kučkara, ali ima ljubitelja pasa, prijatelja pasa, udomitelja pasa…
Koji u psima vide nešto posebno, plemenito
Što se, nažalost, u mnogim ljudima ne može pronaći

Kamo sreće da su i oni, kako kažu za druge, kučkari

Shvatili bi i sami mnogo šta

Ovako

Sumnjam

Nastaviće da ih ogoravaju iz nekog prikrajka
Umesto da se opuste, druže
I posvete nečemu

Pa zašto ne i psima