Skorjeli rub od kave, šalica izgrebena.
Lavira ljetno vrijeme bojama tmastim i plavim.
Sve manje tvojih ima među ljudima pravim,
I ptičurina sumnje slijeće ti na ramena.

Da ti se skriti pod oklop šarenoj tartarugi!
O, da te krajolik slije u divne miloduhe!
Jer preteško je sići među srkače juhe,
Priznati da si posve običan, ko svi drugi.

A ti se sada pjesmom pričesti stoga natašte.
Gledaj da se ko stablo granom k suncu nakriviš.
Znaš da ti nema druge, već da po svome živiš,
Pa maši dalje na brijegu, svilenim šalom mašte.

10. kolovoza 2020., Flora Green