Kad je ljetovanju došao kraj, jutra kad smo odlazili iz Maslinice bila su puna neke svečane konačnosti, gotovo rituala. Sve se je odvijalo tiho i polako, prigušeno kao na usporenom filmu. Ustale smo prije nego što se počelo daniti, a prtljaga, zapakirana još prethodni dan, čekala je spremna kraj vrata. Baba bi još jednom provjerila jesu li škure dobro zatvorene, pogledom pomilovala stvari na gornjem i donjem podu, duboko uzdahnula i zaključala kuću. Prekrižila se i upomoć zazvala svetog Mikulu, zaštitnika Maslinice, a zatim smo u potpunoj tišini izašle iz dvora i kamenim skalama spustile se na rivu, u plavo jutro. Mjesto je još spavalo, škure na kućama bile su zatvorene. Negdje u daljini zakukurikao bi pijevac, ili zarevao tovar, a borovi, lavanda i ružmarin mirisali su kao što nikad nisu mirisali danju.
Čim smo se ukrcale na vapor, nestvarnu sliku zamijenila je užurbana i uobičajena. U brodskom salonu sjedili su Maslinčani koji su poslom krenuli u Split, i furešti kojima je, kao i nama, došlo vrijeme za povratak kući. Nisam se dala unutra, nego sam stajala na provi čekajući da se upale brodski motori, a vapor mola cimu, zatrubi i otisne se od kraja. Sve vrijeme, dok je sunce izlazilo razlijevajući boje po mjestu i po moru, srce mi je kucalo u grlu, a u očima peckale suze, jer nikako, nikako nisam željela otići.
Ali, ništa nas više nije držalo za obalu, vapor se je udaljavao sporo, gotovo neprimjetno. Klizili smo pored uvala u kojima smo se kupali, a ja sam im mahala obećavajući da ću se vratiti dogodine. Uskoro se iz vida izgubila Avlija, i Veli je mul bio sve dalje, mjesto se smanjivalo, a njegovi obrisi razlijevali kao boje po akvarel papiru. Ne trepćući, i dalje sam netremice gledala, kao da pogledom mogu sačuvati ono od čega se rastajem. Onda bi mi na trenutak pažnju privuklo nešto drugo, ili me mama kratko zazvala, i kad sam se okrenula, u vidokrugu više nije bilo ničega. Maslinica se rasplinula i više je nije bilo, a ja nisam znalo kako i u kojem se je trenutku to dogodilo. Bilo je neprimjetno, kao i toliko toga drugog čime me je kasnije zavarao život, podvaljujući mi iluziju da će sve što volim zauvijek biti tu.
radio gornji grad 
