Svi znamo da je iza Željezne zavjese bio strogo zabranjen rad humanitarnih udruga. Građani u potrebi (potrebiti) nosili su stigmu pogrdnog imena, zvali su ih – siromasi. Na sramotu komunističkog režima u cijeloj SR Hrvatskoj postojalo je samo jedno jedino sklonište za beskućnike i to u Zagrebu, baraka u Grgura Ninskog (od 1945. – 2010.)
Danas, nakon ispunjenja stoljetnog sna, kada imamo vlastitu Domovinu krvlju stvorenu i kada smo napokon svoji na svome, sve je došlo – na svoje. Prekrasno je vidjeti nesebičan humanitaran rad brojnih udruga i crkvenog Caritasa kako marljivo i koordinirano u svakom kutku Lijepe naše putem dobrih ljudi koji volontiraju i uz puno ljubavi i pažnje dijele hranu ne samo Hrvatima nego i svima drugotnima koji (u kolonama) iskažu svoju želju za hranom
radio gornji grad 
