Dio svijeta

Čekat će te tvoj dio svijeta na obali,
U čekaonici, u auli fakulteta, na predavanju
O rijetkim biljkama i o psu koji nikad ne laje.
Vatreni krovovi posuti su kisom kao pepelom
I u tom potopu nastaje novo pročišćenje.
Vidiš lice bez kojeg dan ne počinje, tu je, u
dahu jutra na prozoru, retrovizoru i sve se
Okreće u smjeru price koja unatoč cezurama
Traje, cak i kad njeni junaci odvojeno glavinjaju
Po pustom polju kao poluprazne časke velikog,
Bijelog suncokreta.