Svi oni imaju umorna usta

i svijetle duše bez ruba

i (kao za grijehom) čeźnja

katkad im kroči u san.

Jedan na drugog k’o nalik

u Božjem vrtu šute

sve puste intervale,

njegove moći zvuke.

Tek kad rašire krila

vjetar buditi stanu

kao Bog da kipara šakom

prebire tamnom knjigom početka.