Fotografija: Arnold Genthe 1917.
SAMOSLIKE IZ NAVIKE
“I sve što ljubljah, ja ljubio sam sam.” E. A. Poe
Da muljam grožđe, vinom boce punim,
Da čistim dimnjak, čađom lice mrljam,
Da kukuruznom krunom čelo krunim,
Olovkom tankom po papiru žvrljam
Da mrlju trljam lugom i sapunom,
Pa bijelo rublje na vjetru osušim.
Ledena ležim pod tankim poplunom,
I ko u ponor da se u san srušim.
Kraj jezera da tinjam u ozonu,
Dok labud samac krilom površ reže;
U oblaku da vidim Perzefonu,
Gdje zlatnom zrakom skuteve priteže.
Da čekam kad se cijela kuća stiša,
Strojevi bučni vani da umuknu,
Da škljocne feder i priklješti miša,
A stare sove kraj trijema da huknu
Da srdit svoju srdžbu u zuč slije,
Da kažemo si što nikada nismo;
Pa samoj sebi, kao nikad prije,
Da pjesmu pišem, il’ ljubavno pismo.
Flora Green
radio gornji grad 
