Ne znam tko je za obračun s Radom and comp. predsjedniku savjetovao citiranje stiha iz Štulićeva pjesme “Grad bez ljubavi”, no skromno primjećujem da bi oda našem provincijalizmu “Ravno do dna” istoga autora za njega bila puno primjerenija.
Usto, asistiram kod prevođenja.
stopedeset ruža i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni ugašenih pogleda
loše prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svodjenje računa za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noć
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
a kada zaželiš da se vratiš
pogledaj
omamljena samoćom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima
vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana
