Polnoćna jedna sviraljka
Na pragu dana novoga,
Neki se i dalje skrivaju, potiho
Špijuniraju, kroz prozor bacaju
Sitne kapaljke. Kapi bijelog okrajka
Što na rubu usana počiva.
Bacam u zrak konfete, navike, nek
Skonča život ispod rudnika, i vode
Mutne podzemne, koje nas krilima
Vojnika bacaju, nek se povlače.
I muški s ambicijama, proračunati,
Kojima tvoj vihor smeta danima.
Pol noći sada gubi se, i kazaljke se
Slamaju. Noć i dan ne prolaze, vremena
Se ubrzavaju. Pleši i baci uvojke, te sive
Stanice, nek jutro krene bez pitanja i novo
Svitanje. Raspukne se kao krik grlice što
U šumi tvoj pogled nijemi zatiče.
I ponovo rođena sam.