Godine 1518., jednog magrebskog ambasadora, koji se vraća s hodočašća iz Meke, zarobe sicilijanski gusari i poklone ga Leonu X, velikom papi, meceni Leonarda, Michelangela i Raffaella. Taj putnik imenom Hassan al-Wazzan postat će geograf Giovanni Leone de Medici, zvani Leon Afrikanac. Najprije je živio u rodnoj Granadi, potom u Fesu, Timbuktuu, Kairu, Carigradu, a onda u Rimu, gdje je predavao arapski, sastavio hebrejski dio za jedan višejezični rječnik i na talijanskom napisao djelo Opis Afrike, koje će puna četiri stoljeća ostati značajan izvor za upoznavanje Crnog kontinenta. Leon je živio u Granadi u vrijeme rekonkviste, odakle je morao bježati pred inkvizicijom, u Egiptu kada su ga zauzeli Turci, nalazio se u crnoj Africi kad je carstvo Askije Muhameda Turea bilo na vrhuncu moći, a u Rimu u jeku Renesanse. Čovjek Istoka i Zapada, Afrike i Evrope, Leon Afrikanac je preteča današnjeg kozmopolitizma.

On je jedan od likova iz drame “Svi ptice” Wajdija Mouawada, koju ćemo u nedjelju premijerno izvesti u Križevniškoj crkvi u Ljubljani. Al Wazzan govori priču o ptici amfibiji koja cijeli svoj život sanja o životu među ribama, govori o pticama koje ne poznaju granice ljudi. Od “Gilgameša”, “Jezika ptica” Faridudina Atara, mističkog pjesnika iz 12. stoljeća koji donosi alegorijsku priču o jatu ptica koje prolaze bezbrojna iskušenja na kojima moraju žrtvovati po jedan vid svoje osobnosti, prije nego što potpuno napuste sebe, što je nužno da dosegnu svoj cilj, do Wajdija Mouawada, ptice su svojom sposobnošću da se uzdignu iznad zemlje, izvor ljudske fascinacije. Nastale prije stopedeset milijuna godina od dinosaura, ptice u psihoanalizi predstavljaju dimenziju nesvjesnog ženskog iskustva, što je pokazao genijalni Hitchcock u Pticama gdje se majka i ljubavnica bore za jednog muškarca. Ljubljanski hram templara pozornica je za najkompleksniju predstavu Mini teatra dosad. Odlučili smo se na nju usprkos vremenu korone i beznađa. U predstavi glume Milena Zupančič, Ivo Ban, Nataša Barbara Gračner, Robert Walt, Saša Pavlin Stošić, Gal Oblak, Lina Akif, Jose i Aleksandra Balmazović. Tekst je preveo Ignac Fock, dramaturginja je Diana Koloini, kostimograf Alan Hranitelj, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, scenograf Aleksandar Denić, kreacija svjetla i videa Sonda Trinajst i Toni Soprano Meneglejte, asistentice Nika Korenjak, Manca Majeršič Sevšek i Slavica Janošević. Fotografkinja je Barbara Čeferin.