IRENA SKOPLJAK BARIĆ: U NOĆI

U NOĆI

U tvom trbuhu raste proljetni cvijet.
Spavaš u svojoj sobi čekajući prvu kišu,
a kroz odškrinuta vrata ulijeću dvije lastavice.

Mjesec se kotrlja po nebu. Sad je na jednom prozoru
sad na drugom.
Lastavice odlažu svoja krila na noćni ormarić
i jedan trenutak samo sjede.

Proljetni je cvijet osobito mekan od mjesečine.

Tvoj je trbuh glinena smjesa u koju lastavice
obično uranjaju svaka svoj kljun
i nešto oblikuju.

Katkad posudu za proljetni cvijet ili kakav vrč,
a uglavnom dvije-tri amfore u noći
zaobljene, dugovrate, s rukama na boku
sabrana noćna djela poslije kojih pjevamo.

Ujutro s dna ružičastog kreveta
izranjamo nove zbirke trbušastih posuda
zatim ih čistimo pa istresamo iz njih
tisuću i jedan prizor
pretresamo noć
kao blago koje vrijedi sačuvati
kao proljetni cvijet ujesen
ili lastavicu.

*iI zbirke pjesama Plava mahovina (HDP, 2020.)