Legni sa mnom (on njoj)

Zatvori prozor, obgrli mi leđa,
Da se otope u mekom tijelu
Kreveta koji se kreće kao žena.
Izbaci ostatke kave iz aparata,
Baci bijele gaće na balkonsku
Ogradu, da tamo stoje kao vojnik
Uz ono suvišno cvijeće.
I makni sa sebe grudnjak koji te
Čuva od bujnosti koja se šeće, kao
Da je tijesto rahlo, tu pod noktima.
Legni sa mnom, kad zimsko vrijeme
Se sluti, kazaljka unaprijed, legni bez
Priča i samo spavaj dok mom se biću
Pokraj tvog spušta vjeđa s oka, na leđa
Koja su topla kao ploča na peći koja
Stoji u kutu, i ništa ne razumije.