Od 1758. godine ukazom carice Marije Terezije u Hrvatskoj je zabranjeno spaljivanje vještica.

Nakon sto je Carica saznala kako je procesuirana posljednja zagrebačka vještica koja se zvala Magda Logomer, hitno je poslala kočiju po nju i dovela je u Beč, spasivši je od lomače.

No, iako Crkva, suprotno mišljenju, nije imala direktni utjecaj na spaljivanje vještica (nego gradske vlasti) pripadnik Dominikanskog reda Heinrich Kramer u 15. je stoljeću izdao svojevrsni “manual” o lovu na vještice. Pa ih nisu direktno gonili nego samo malo “vatru potkurili.”

Sreću spašavanja od lomače Magde Logomer 1758. godine u već spomenutom slučaju s caricom Marijom Terezijom nije imala moja pretkinja Magdalena Meniga, koja je bila odcinkana kao vještica.

Slučaj se zbio 1739. godine kada je purgerica Helena Barilar, (koja je jamačno bila vještica – u to nema sumnje), prilikom ispitivanju za koje baš i ne bi mogli reć da je održano po Ženevskoj konvenciji, a koje je uključivalo lomljenje ruku, nogu, isčašivanje zglobova, naljevanje vrućeg ulja u grlo i recimo čupanje noktiju, svojevoljno priznala da su joj u izvršenju vještičjih poslova pomagale Suzana Krančić, Katarina Šerkulj i Magdalena Meniga.

Sve zajedno su prepečene na lomači na uglu Streljačke i Tuskanca.

Još jedna istinita zanimljivost: kralj Svetog Rimskog Carstva, Karl V nizozemskom je gradu Oudewateru dodijelio povelju (vrijedila je samo tamo) kojom žene teže od 50 kg. nisu mogle niti biti osumnjičene vješticama jer se smatralo da metla za letenje ne može podnijeti tu težinu.

Sukladno tome sačuvana je i vaga za mjerenje težine vještica.

Mojoj pretkinji, Magdaleni Menigi posvećujem ovu vrlo impresivnu sliku spaljivanja vještice svjetski priznatog slikara i scenografa Damira Medvešeka. Naime, iako Damir Medvesek svojim izgledom apsolutno liči na vješticu, on to jamačno nije, već zbog samog gornjeopisanog pravila “50 kg”.