ŽIVOKRUG, STARE RIJEČI
Kada umru u nama vrijeme , vjetar i ruža,
Morat ćemo sve stvari živjeti otpočetka.
I lebdjet će u zraku kužni dah Vodenmuža,
I šuljat će se kroz noć opaka mala cibetka.
A zatim, sve će opet doći na svoje mjesto:
Nebo nad nama bit će očetkan šešir od pusta.
Zalijevat ćemo cvijeće, mijesiti novo tijesto,
I s nekim drugim u zoru disati usta na usta.
