I ja kao „trešnjevčanin“ (od 1989.) dijelim tu priču.

Prije nego što smo se preselili u Badalićevu i riješili se muka s manjkom kvadrata (moja obitelji), stanovao sam u Hreljinskoj, pa u Sokolgradskoj ulici, te sam se gdjom Zimom na tjednoj bazi mimoilazio u trgovinama, susretao na tramvajskoj stanici, na placu, u kvartovskim kafićima…

Površno smo se znali iz novinarsko-filmskih krugova, svo vrijeme smo bili na „vi“, nikada nismo popili zajedničku kavu, ali često bi izmijenili pokoju rečenicu.

Najduže bi popričali u fotokopiraonici u Nehajskoj (veličine 4 kvadratna metra), preko puta općine i policijske stanice.

Naime, u drugoj polovici 90-ih i u ranim 2000-im godinama, moja tvrtka još nije imala skener, a zbog „Hollywooda“ trebali smo često usluge kopiranja. Nisu bile to velike količine, ali barem 2-3 puta tjedno trebalo je otići u kopiraonicu 50 m udaljenu od ureda.

Sličnu potrebu – za kopiranjem – zbog svojih glumačkih angažmana očito je imala i Vera Zima.

I tu, u fotokopiraonici, u tim neobaveznim ćakulama mogla se primjetiti njezina velika posvećenost svom pozivu, dragost koju je imala u sebi, ali i neku vrstu „ogorčenosti“ što je redatelji više glumački ne „koriste“.

Jednom mi je rekla kako je nju (i Ivu Gregurevića) angažirao i Slobodan Šijan u tv filmu „Gradilište“ za TV Beograd (jedan od partnera joj je bio genijalni Bata Stojković), ali nisam primijetio kako je netko od naših novinara danas u svojim „in memoriamu“ to zabilježio…

“Gradilište” nisam imao prilike vidjeti.

Pretpostavljam da je taj detalj iz svoje glumačke biografije spominjala i drugima.

Bilo kako bilo, od sredine 70-ih pa u naredna četiri desetljeća Vera Zima je bila važna glumačka pojavnost na filmu, kazalištu i televiziji (posebnu popularnost je stekla u serijama).

Nažalost, glavne ženske uloge su je na filmu zaobilazile.

Ali, bilo u sporednim, bilo u epizodnim rolama gdja Zima postizala je punu ekspresiju i ostvarivala dojmljive junakinje na ekranu.

Njezina zadnja uloga na filmu bila je u debitantskom ostvarenju Jure Pavlovića „Mater“.

Filmografija Vere Zime broji nešto manje od 30-ak naslova.

Sedam filmova po kojima ću je posebno pamtiti su:

MEĆAVA (Antun Vrdoljak), na fotki

NOVINAR (Fadil Hadžić)

OPROSTI ZA KUNG FU (Ognjen Sviličić)

MORAM SPAVAT, ANĐELE (Dejan Ačimović)

LJUBAVNA PISMA S PREDUMIŠLJAJEM (Zvonimir Berković)

NEMIR (Ahmed Imamović)

BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE (Dalibor Matanić)